Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/decolores

Marketing

Image and video hosting by TinyPic

Ovi brežuljci iza mene...umoriše me podosta...
...a kako i ne bi....kad zahvaćati ovim malim koracima ....baš i nije lako...
U nekoj sam fazi tišine...promatranja ...promišljanja...
Ali i uspavanosti....odsutnosti Žara...koji me pokretao...

Kada me je onih dana Susreta....poznavajući dubine moga srca ...Bog odlučio darovati...
...dao mi je najviše što je mogao ....zagrijao moje srce do ključanja...
...Darovao mi svoje zagrljaje....
....Dodire duša ...koje obojaše Nebo nada mnom Njegovom prisutnošću...
...darovao mi čak spoznaju....da kroz mene malu....sada nastavlja ljubiti svijet...
...čineći od mene trag svoje Ljubavi...

Bili su to dani...punine....
...baš življenja te Ljubavi...
...disanja blagoslovnog..

A...onda dođoše jutra.....u kojima nisam više stizala gledati boje Neba..
...u kojima sam živjela samo po golom pouzdanju...
...koračajući po žici ...na koju sam morala biti usredotočena...
...jer...svaki skrenuti pogled....značio bi tresak....u prazno...

Bili su to dani ...kada se živjelo pouzdanje...
...kada se živjelo od sklopljenih ruku onih...
...koji su do jučer držali kistove....bojeći moje dane...
...kada se živjelo od kucanja srca....kroz čije vene je Bog razlio Sebe...

Razmišljah ovih dana...jesam li ovim predugim spavanjem...
... zatvorila kanal ljubavi...kojeg bih trebala širiti dalje..
...koliko će trajati ovaj počinak...koji se odužio....
Poželjeh vratiti one dane pretakanja posudica naših srdaca...
...a onda..... sinoć dobih pismo....

Ne znam zašto nisam....ali tisuću puta jesam...odlučila poslati mail...
...napisati kako sam....pitati kako je on...
...tisuću puta misli su prevaljivale udaljenost....
...no.. svaki puta ...ostajale su neispisane..
...dok se srce svakom pomisli na njega ispunjalo pjesmom...
...onom istom....koja je onih dana moju dušu nosila neslućenim prostranstvima...

Prodrmaše me te riječi...
....i opet zabljesne Smisao...
...vrijednost dara...kojeg primih...onih dana...
...kojeg primam još uvijek....

I shvatih tada....
...Sve na ovom svijetu ima svoje vrijeme...
...i vrijeme primanja....i vrijeme davanja...
...vrijeme sijanja...i vrijeme odmora...
...vrijeme...kad riječi lakoćom lete....
...i vrijeme kada ne izlaze van....

Na nama je samo otvoriti svoje posudice...koliko god prazne i istrošene bile...
...i prihvaćati vrijeme...
...ono...u kom šutimo....kao i ono...u kom zborimo....
...na nama je samo otvoriti srca.... dušu razliti Nebom naših dragih....
...i ne brinuti koje boje ostavlja......
...jer....ne bojamo mi....mi smo samo kistovi u Njegovim rukama...

Oboji Gospodine naše dane...
...vrati žar u naša srca...
...blagoslovi našu Želju da gorimo za Tebe...
....i daj smiraj ovim danima čekanja
.......



Post je objavljen 25.06.2009. u 22:49 sati.