Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/donajulia

Marketing

Courts dans l'Herbe festival



iliti Kratko na travi
iliti festival kratkometražnih filmova.

Imamo jedno predgrađe, jedan park i hrpu mladih koji ponekad ne znaju šta će od sebe. Onda imamo i dosta ljudi koji rade kratkometražne filmove.
Skup svega.
I šta napraviti s tim, pitaju se vlasti.
Pa festival, zaboga. U Francuskoj smo, sve vrste odmaka od rada su dobrodošle.
A volimo i feštati, jelte.

U Parizu, na svakom kiosku za 40 centi, svake srijede friško izdanje, može se kupiti vodič kroz događanja, zvani Pariskop. Onako, dosta zgodna stvarčica da nema jedno stotinjak stranica, gdje piše što možete uraditi sa svojim vremenom, jer nakon posla radnim ljudima dan traje skoro do 23:00 h, što je sasvim dovoljno za razbibrigu, a ostane nešto vremena i za spavanje. Osim ako, kao neki, kao npr nas šestero, ne ostanete igrati Monopoly do 4:00 ujutro nakon festivala kratkometražnih filmova.

I zove nas Kristina, ajde dođite.
Bit će kobasica.
Oće li biti pive?
Oće.
I tako, nije nas trebalo dvaput moliti, iako su kobasice same po sebi bile pozivnica. zubo Za pivo smo pitali, onako, usput.

Naišli smo na vrlo ležernu atmosferu, neki bi rekli vašar, a neki bi rekli dernek.
Bilo je svega.

U lijepom parku skupilo se dosta ljudi, a bilo je zabave za sve.

I glazbe:



i grafita:





i zabave:



i naravno, filmova:



a ni park nije za baciti zubo





Bilo je puno više ljudi nego što se čini na slikama, a glavni događaj je počeo oko 23:00 h, kada su se na velikom ekranu počeli prikazivati filmovi. Iako su svi bili na francuskom bili su dosta razumljivi i nama sa strane, ne zato što su malo pričali ili zato što mi razumijemo francuski, nego zato što su imali neku poruku.

Nakon što smo smlatili kobase (u sendviču, vjerovali ili ne), malo prosjedili na travi, vidjeli šta sve ima novoga, kupili neke sitnice na štandovima i pojeli presladak orijentalni kolač (nemam pojma kako se zove), otišli smo kod Kristine.

Na monopoly.

Dobro je. Igra se taman prekinula kad sam skupila dovoljno novca da platim hipoteke. Tako da se službeno ne može reći da sam bankrotirala.

Sreća pa nije trajalo duže zubo



Post je objavljen 25.06.2009. u 22:41 sati.