Nisu moje misli one što tvoje krate,
čemu beskonačnost zvijezda na usnama
kad dušu prosti košmar drobi utajama
pa ti riječi drugi ne mogu da shvate.
Zašto bježiš u plavetne dubine mora
iz visina gdje su neba beskrajni dvori,
varaš srce svoje dok stihove govori
da poznaješ čari svoga inspiratora.
Ako su tvoje misli u bogatstvu neba
il` k`o anfore netaknute iz dubina
je li tvojoj duši tad` poznata istina
pa nam ti pjevušiš k`o raspjevana zeba.
Ne kratim ti stiha uzoritu misao
već jadan u riječima tražim smisao.
......................................................................
Post je objavljen 25.06.2009. u 13:59 sati.