"život nam odlazi i prolazi u odabiranju, odbijanju i izboru, u povlačenju crte koja bi trebala razdvojiti te istovjetnosti i
od našeg života učiniti jedinstvenu priču koje ćemo se sjećati i moći ispričati."
xavier marais - srce tako bijelo
biramo li ili samo bivamo odabrani, pitam se.
u određenom trenutku jedne oči ukopaju se negdje u nama, duboko.
tada je samo pitanje hoćemo li uzmaknuti pred njima ili im se prepustiti.
predajemo se toj plimi koja nas obuzme, odvlači od sveg dotad bitnog, baca, postajemo potpuno nemoćni pred vlastitim predavanjem
tom čudu.
i sve što slijedi podređeno je tom čudu. robovi postajemo svoga tijela, robovi svojih misli i čežnji. u tamnici smo
svojih opsesije i želja.
i činimo stvari koje nikad nismo i samima sebi smo enigma, ali istovremeno se osjećamo kao da smo stigli na neko dobro poznato mjesto iz djetinjstva, kao povratak kući.
i onda to postaje priča koja traje i još se uvijek ne nazire kraj, a znamo da svaka priča mora imati svoj kraj,
jer sve prolazi, mijenja se, blijedi, zaboravlja se.
prije ili kasnije nismo više ono što smo bili jedni drugima.
@__,la boite noire___, tu si negdje, vjerujem.
Post je objavljen 23.06.2009. u 17:26 sati.