Na granici sa Hrvatskom rezervisti su,ali u istinskom zivotu,dobili naredjenje za pokret.Mnogima se lica naglo uozbiljise.Kratak muk,a onda brojna pitanja:Sta cemo,pobogu,tamo na hrvatskoj teritoriji,u drugoj drzavi?Komandant nije bio raspolozen ni za kakva objasnjenja.Kako sta cemo tamo?Da zgazimo ustasiju prije nego amo stigne,hitro objasni podbuli cetrdesetogodisnjak,lupkajuci prstima po kundaku.
Na nasu pucnjavu niko ne uzvraca.U selu izgleda nema ni zive duse.Niko se,bar,ne pojavljuje.Dubravku"osvojismo"za pola sata...Grupe neumornih rezervista jure po naselju,pucaju po kucama,traze plijen...Je li moguce da su ovo oni ljudi s kojima smo vec proveli dvadesetak dana?
Oko puta Herceg Novi-Dubrovnik,konavoske kuce odreda pretvorene u zgarista.
Po dvoristima i oko puta razbacane razne stvari.Unutra,u kucama,kao da je prosao tajfun.Sve ispreturano,izgazeno,polomljeno...Nijesu postedjene ni djecije igracke:iscijepani i rastureni skolski udbenici,sveske,igracke.Nije bilo milosti ni prema lutkama.Na jednom stepenistu skupocjena bijela vjencanica.
Na njoj upadljiv otisak vojnicke cizme.
(Veseljko Koprivica-"OPERACIJA DUBROVNIK:SVE JE BILO META,sokantna svjedocanstva o opsadi Dubrovnika,pustosenju i pljacki Konavla")
Post je objavljen 23.06.2009. u 01:26 sati.