Marketing
Dva lica ITU-a
Kao što sam najavio u subotu sam sa Dorijanom, Ivanom i Jasminom (Dorijanova supruga) otišao u Italiju na Europsko U23 prvenstvo. Ženska utrka je startala u 8:30, pa smo iz Zagreba krenuli već oko 3:30. Putem nas je pratila lagana kiša, koja je ulaskom u Italiju prerasla u pljusak. Zbog nevremena je ženski start odgođen za sat vremena tako da smo imali vremena malo zalutati. Imali smo isprintan plan puta sa ViaMichelin kojeg smo bez problema pratili sve do par kilometara prije Tarza, kad smo po planu trebali skrenuti na SP635. Nismo mogli naći cestu s tom oznakom niti bilo kakav putokaz za Tarzo. Nakon par pokušaja sporazumjevanja sa lokalcima, te malo lutanja i nešto više sreće uspjeli smo naći destinaciju. Tada smo i shvatili zašto nigdje nije bilo putokaza za Tarzo, mjesto je toliko veliko da nije ucrtano u auto kartu Italije. Još je samo trebalo naći mjesto starta utrke, a ni to nije išlo glatko. Vozili smo se cestom kuda se trebala voziti biciklistička dionica utrke. Na svakom križanju je bilo po nekoliko volontera, ali bilo kakav pokušaj komunikacije je bio uzaludan. Volonteri su uglavnom bili srednjoškolci, pa mi nije jasno kako nitko ne zna riječi engleskog. Mogli su nam barem prstom pokazati smjer kad bi ih pitali za triatlon. Ako ništa drugo naučili smo da se ne vraćamo u Italiju dok ne prođemo osnovni tečaj talijanskog.
Unatoč lutanju, nismo zakasnili na start, čak smo imali vremena popiti kavu. Na jednom zidu u kafiću (jedinom u mjestu) smo naišli na jedini plakat koji je otkrivao da se baš u ovom mjestu održava Europsko prvenstvo, ništa drugo nije ukazivalo na to. Nikakvih plakata, popratnih sadržaja (npr. sajam opreme), navijača... Izgledalo je kao jedna obična lokalna utrka (s razlikom da na lokalne utrke u Italiji dođe puno više ljudi).
U međuvremenu se vrijeme malo smirilo, kiša je prestala, ali je i dalje bilo dosta svježe. Volim triatlonske utrke po hladnoći, ako ja ne moram u vodu.
Kod žena je pobjedila Ukrajinka Sapunova. Darija je bila jedina naša predstavnica u utrci. Na plivanju je zaostala par sekundi za velikom vodećom grupom. Ta vodeća grupa se u tranziciji razbila na dvije manje. Dariju je na biciklu stigla mala (ali jaka) grupa i već su do kraja prvog kruga uhvatile drugu grupu. Na trčanje je stigla sa nešto više od minute zaostatka za vodećima, te je na kraju zauzela 25. mjesto.
Na muškoj utrci se skupilo i nešto gledatelja (uglavnom kolegice iz reprezentacija, koje su završile svoju utrku). Mi smo imali tri predstavnika u utrci. Već nakon plivanja nijedan od njih nije bio u poziciji da se bori za visoki plasman. Lukina je završio u 4. grupi na biciklu, a Šporar i Milovan u grupi iza. Nakon plivanja se formirala grupa od 7-8 natjecatelja i oni su među sobom podijelili medalje. Pobjedio je Rus Polyansky, ispred Talijana Fontane i svog sunarodnjaka Bruhkankova. Pitanje je kako bi utrka završila da se Bruhkankov nije u zadnjem krugu bicikla zabio u kuću (to je rekao službeni spiker) i na račun toga u tranziciju ušao sa 30-ak sekundi zaostatka za grupom. Najbolji od Hrvata je bio Lukina na 39. mjestu, Šporar i Milovan su u cilj ušli kao 51. i 56.
Nisam očekivao da će Talijani organizirati Europsko prvenstvo na ovako niskom nivou. Sreća da Rusi nisu dobili vizu za SAD, pa su nastupili u Tarzu. Zbog njih je vrijedilo doći i pogledati utrku.
Drugo lice ITU-a smo mogli vidjeti idući dan u Washingtonu, gdje je održana utrka iz Dextro Energy serije. Utrka se održavala u samom centru Američke prijestolnice, u kojoj je zbog toga zaustavljen promet na 8 sati. Prije ITU utrke, održana je "age group" utrka u kojoj je nastupilo oko 2000 natjecatelja. Između ostalih nastupio je i gradonačelnik Washingtona i navodno se popeo na postolje u svojoj dobnoj grupi (M35). Elite utrku je pratilo četvrt milijuna gledatelja uz stazu (po riječima komentatora, ja ih nisam brojao).
Nadam se da će nam ITU u budućnosti češće pokazivati ovo drugo lice.
Slike iz Italije možete pogledati ovdje.
Post je objavljen 22.06.2009. u 21:50 sati.