Gledam tvoje stope u snijegu;
i poželim topli vjetar na obrazu
dan taj, kad gubila sam se u odrazu
gledajući te u posljednjem bijegu.
I sjećanje svjetluca poput zvijezde
kao iskra u prozirnoj kapi kiše,
te kiše što ne šušti u lišću više
dok se u srcu divlje strepnje gnijezde.
Hoću li novim putem koračat` moći,
(Jer dugo sam bila nitima vezana;
tebi, samo tebi beskrajno odana,)
hoću li, dok me plaše zle strepnje noći?
Vihor me odnosi, ko lišće na granama
i nema me više u tvojim stopama.
.............................................
obrada jedne pjesme:
više o tome na ovoj adresi:
Webstilus.net
Post je objavljen 21.06.2009. u 16:23 sati.