U Ravnom zaticemo i dio niksicke brigade.Ovdje smo zajedno proveli jedan dan i noc.Niksicani nam,kao pravi domacini,oslobodise dio prostorija da prenocimo dok se oni sjutradan ne prebace na novi polozaj.Nadjoh medju njima dosta poznanika.
Prepricavamo ratne dozivljaje i svi se pitamo kad li ce doci kraj ovoj drami.Nasem drustvu prikljuci se raspojasani bradonja.Upoznajemo se.Vidi se,covjek malo pod
gasom.
"E,moj prijatelju,ja ne znam kako sam vise ziv!""Ni ja,pravo da ti kazem...""Ne
shvatas me.Znas li ti da smo za ovaj mjesec,koliko smo ovdje,zaklali najmanje dvjesto prasadi!I,naravno,pojeli ih...I jos nesto moras da znas.Ja sam ti,brate,iz najjaceg cetnickog voda na ovim terenima!Ima nas u njemu trenutno sedamdeset i dvojica,ali stalno nam pristizu nove snage,jer je interesovanje veliko",zadovoljno odvrati moj sagovornik,a potom izvadi iz dzepa kokardu i zakaci je na dzemper,da bi valjda njegov cetnicki imidz bio uvjerljiviji.
(Veseljko Koprivica-"OPERACIJA DUBROVNIK:SVE JE BILO META,sokantna svjedocanstva o opsadi Dubrovnika,pustosenju i pljacki Konavla")
Post je objavljen 20.06.2009. u 01:41 sati.