Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/zlover

Marketing

evo jedne priče..ide ovako..

Usnuo sam san da razgovaram s Bogom.

"Dakle, ti bi htio razgovarati sa mnom?" reče Bog.
"Ako imaš vremena" rekoh.
Bog se nasmješi. "Moje je vrijeme vječnost. Šta si me želio pitati?"
"Šta te najviše iznenađuje kod ljudi?"
Bog odgovori:
"Što im je djetinjstvo dosadno. Žure da odrastu, a potom bi željeli ponovo biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, pa potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli."
Bog me primi za ruku.
Ostadosmo na trenutak u tišini.
Tada upitah: "Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?"
Osmjehujući se, Bog odgovori:
"Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti.
Da nauče da nije najvrijednije ono što posjeduju, nego ko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima...
Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba.
Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izlječi.
Da nauče opraštati tako da sami opraštaju.
Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći niti pokazati.
Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće.
Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito.
Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima...a ipak ih voli.
Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati."

Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.


Post je objavljen 19.06.2009. u 12:30 sati.