Plešem ti kroz misli.
Uhvatim svaki tvoj pogled.
Osjetim svaki tvoj osmjeh.
Skrivam te u listove svoje zelene knjige.
Skrivam se u njegovu odlasku i tada ti ne dopuštam da me vidiš.
Ali ponosno te pokazujem oblacima.
Želim te saćuvati ali odaju me njegovi tregeri na meni isto kao onaj sjaj kad prićam o njemu i suze u očima kad se sjetim njegovog odlaska.
Odaje me alkohol- a to je on najbolje znao.
Opijanje usamljenošću.
Dopusti mi da mrzim.
Dopusti mi da zaboravljam i nestajem.
Dopusti mi da moje misli plove daleko od tebe.
...i neka mi netko oprosti za svaku onu noć kad utonem u san prije nego mu poželim mirno more jer si ja ne mogu oprostiti...
Topim se u sjenama i polagano nestajem tišinom mraćnih ulica.
A ti pokušaj voljeti moju nestalnost.
Post je objavljen 18.06.2009. u 12:23 sati.