Tko je koga grdio na Jadovnom i tko je kome poželio dobrotu
Osoblje koje upravlja ljudima, stvarima i biljkama na ZG-Pantovčaku sjetilo se nedavno da Glavni Stanovnik u deset dugih godina svojega zgp-života nikad nije stupio na Jadovno (kao ni "Drug Tito" u Jasenovac!)... Budući da pojedini povremeni stanovnici toga malog zg-naselja ne idu nedjeljom ni u šoping ni na kavu poslije mise, lijepo su svi zajedno sutradan po blagdanu Sv. Ante otišli na (d)ruženje po velebitskim šumama i gorama. Umjesto kave ponijeli su kamer(man)e da povijesni događaj bude zabilježen i objavljen.
A kako nad nepoznatim jamama nije zgodno pričati viceve, Glavni je "svoj govor" dobio na papiru. Jer kao što svi imamo jedinstveni matični broj i jedinstvenog anđela čuvara (pa je tako dodijeljen i Jedinstveni Broj Građaninu Prvom - JBGP - Jakić, Budo, Goldstein, Perković), tako i On "nema da brine" što će reći... Ipak, bilo je gafova, kao bumeranga...
Dakle, čim su stigli na Jadovno On je izjavio: "Kosti ubijenih u logoru Jadovno nikada neće biti ekshumirane jer su razasute u desetine (valjda desetke - m.op.) nepoznatih jama Velebita. Čini se da nikome nije niti stalo da se pronađu posmrtni ostaci tih žrtava. Oni koji su toliko posvećeni traženju mrtvih i koji prije nego li počnu otkapanja mrtvih 'znaju' tko je tamo pokopan i koliko je pokopanih."
Odmah se pametan čovjek sjeti jedne nedavne izjave o mrtvima u tenkovskim rovovima i "hudim jamama" u Sloveniji, kad je Netko jasno "ukazao" tko je u tim grobištima...! Osim toga, najstariji stanovnici toga velebitskog kraja, kao i mnogi drugi, znaju da su u jami ponad Jadovnog završili i neki koje je Šestojanuarska diktatura smatrala krivcima za Velebitski ustanak 7. rujna 1932. Zatim, u Šaranovu jamu su doista pobacani mnogi za vrijeme NDH. Ali ona je "radila" i nakon 1945. godine. Zato je i logično da neki ne žele ekshumaciju svih kostiju...!
No ostalo je nejasno je li ona poruka u izjavi upućena nekim Židovima (kao što su lideri "industrije holokausta") ili nekim Srbima (poput grlatih "pumpača" jasenovačkog mita). Ali zanimljivo je kako je saborski zastupnik Milorad Pupovac reagirao: "Mi se ovdje ne natječemo u nametnutoj nam utakmici politike žrtava i otkrivanja grobnih mjesta i mnogih stradanja... Okupili smo se ovdje da odamo počast žrtvama i da uputimo poruku onima koji su osmislili takvu politiku i takvo nadmetanje..."
A suvišno je bilo i ono usiljeno isticanje tzv. antifašizma (na početku 21. st.!), jer ispada kako je ta ANTI-priča nekima potrebna samo zato da bi se imali protiv koga boriti, tj. da to opravda smisao njihova ANTI-života... Zato vrijedi prenijeti dio komentara don Živka Kustića (JL, 16.06.2009.), u kojem se osvrće na taj komemorativni skup kod Šaranove jame, "prvog masovnog gubilišta u Nezavisnoj državi Hrvatskoj" kojim je "obilježena 68. obljetnica osnutka ustaškog logora Jadovno-Slano (na otoku Pagu)" (NL).
"Zašto je Predsjednik Republike tek ove godine pošao javno žalovati žrtve ustaškog zločina kod Jadovna na Velebitu? Zašto su se - kako čitamo - ondje okupili samo 'bivši partizani i antifašisti'? Da li to kao ljudi žalimo nad žrtvama zločina - ili se svrstavamo protiv jednih zločinaca? Hoćemo li ikada postati zreli narod koji nije ni ustaški ni partizanski? Ili će nam gubilišta biti tek dobra prilika da ponovno označimo one druge kao zločince? Ako su u doba Drugog svjetskog rata bili protivnici, zar je i danas potrebito tako se dijeliti?
Politički čelnik jedne strane kao da vodi u Jasenovac i na Jadovno - a tko onda vodi žalovanja partizanskih zločina od Dubrovnika do Bleiburga?... Molitvena žalovanja u Bleiburgu, zatim na drugim gubilištima poniženog hrvatskog mnoštva, od početka uglavnom vode crkveni predstavnici. Ona u Jasenovcu i sad u Jadovnu vode 'bivši partizani i antifašisti'. Takvom podjelom nećemo izaći iz vremena sustavne mržnje.
Ako se tako nastavi hrvatsko društvo sve će se dublje dijeliti. To što je ove godine na Bleiburgu govorio istaknuti predstavnik Vlade, odnosno HDZ-a, nije promijenilo ustaljeno ozračje. To što u Jasenovcu uz vodećeg antifašista progovori koju riječ i neki od mjesnih župnika - također ne mijenja raspoloženje. Bleiburg se širi do Dubrovnika, preko Macelja, Žumberka i mnogih mjesta. Jasenovac se, eto, utvrđuje na Jadovnu, mogao bi i na Pagu i drugdje. Kao da se protivnici ukopavaju u rovove, a hoće li se ikad neki sastati i dogovoriti kako bismo te bolne uspomene zajedno iskreno žalili.
Usput - kad bi o tome bila riječ - nije 'holokaust počeo na Velebitu', jer je u staroj Jugoslaviji prisilno u pravoslavlje bilo prepisano više od 200 tisuća katolika."
Tako zbori mudri don Živko. A ja ću osvrnuti još samo na primjedbe i komentare onih koji ne znaju da natpis "Dobro došli u Jadovno!" (koji je M. Pupovcu natjerao suze na oči!) nije bio namijenjen sudionicima te komemoracije (14. lipnja), nego je postavljen već sredinom svibnja. Budući da je u Jadovnom, koje pripada župi Trnovac (desetak kilometara od Gospića), već 1967. godine zalaganjem tadašnjeg neumornog župnika pok. Josipa Kapša sagrađena kapela Marije Pomoćnice (blagdan 24. svibnja), otada se župljani i mnogi drugi hodočasnici uoči blagdana i na sam blagdan (obično se prenosi na sljedeću nedjelju) u velikom broju okupljaju u tome malom i predivnom velebitskom mjestu (u kojem danas živi samo jedna obitelj!). A vrlo svečano (zaslugom župnika i udruge iseljenih župljana!) bilo je i u subotu 23. svibnja, na molitvenom bdijenju i večernjoj misi (koju je uz prigodnu propovijed predvodio gospićki vikar), nakon koje je mnoštvo s upaljenim svijećama, molitvom i marijanskim pjesmama prošlo krug u procesiji s Gospinim kipom. Poslije duhovnog programa druženje je nastavljeno uz veliki tradicionalni krijes, razgovor, piće i ples. Slično je bilo i sutradan u nedjelju 24. svibnja.
Na kraju želim također naglasiti da je uzalud trud nekim "sviračima" koji žele ogaditi ime JADOVNO - (jer ono ne označava samo Šaranovu jamu i mjesto tragičnog stradanja - uostalom kao ni nazivi njemačkih mjesta Buchenwald, Dachau... a to se odnosi i na JASENOVAC, kojima se tako nepravedno ističe samo negativni predznak i tragična etiketa), jer ono je također mjesto molitve i pozitivnih vibracija. A sličan pritisak vrši se već desetljećima također na cijelu Hrvatsku i na hrvatski narod, poglavito redovitim kampanjama onih koji i nove generacije Hrvata (kao i Nijemaca, Talijana..., pod vidom odnosno maskom bezazlenog i važnog "povijesnog nezaborava") pogubno opterećuju zločinima iz prošlosti!
Dakle, natpis dobrodošlice u Jadovno podignut je onima (među kojima sam i ja bio) koji su s plemenitim namjerama došli za blagdan Marije Pomoćnice na divnu komemoraciju ljubavi (a ne nekakav "dernek"), u kojoj su iskazali pijetet stradalima ter molili i za žrtve Jadovna, i za sve nedužne hrvatske žrtve čije su kosti rasute po znanim i neznanim grobištima diljem svijeta... Jer mi imamo 14-stoljetno iskustvo da je Marija velika pomoćnica i nada Hrvatâ! Fidelissima Advocata Croatiae! Ona nam i na početku 21. stoljeća ostaje "mundi melioris origo" (početak boljega svijeta) i siguran putokaz prema budućnosti, zajedno sa svim narodima s kojima nam je Gospodin dodijelio suradnju, supatnju i suhodnju prema Vječnosti.
Post je objavljen 17.06.2009. u 21:51 sati.