Mislila sam da će ova tema sačekati neko vrijeme, ali ponukana drugim postovima odlučila sam napisati svoj na istu temu.
Naravno riječ je o homosexualnosti.
Krenulo je čitanjem posta od gospon profesor koji sam odlučila ne komentirati jer ništa što bi ja napisala tamo ne bi bilo posebno bitno za njegovo mišljenje. Post je bio opsežan, sav tolerantan, ali hladan i po meni prazan. Puno toga je rečeno i jako puno puta istaknuto kako on nije gay to je u biti to- izvješće .
Meni draga blogerica malena sa šnalicom je isto tako napisala post na tu temu. I tamo sam imala što za reći o shvatih da je bolje napisati vlastiti post umjesto da nekome zakrčujem prostor svojim idejama i viđenjem stvari.
Cijela ta koncepcija razgovora o homosexualnosti mi je jako začudna. Postoje ljudi koji otvoreno pljuju, napadaju, vrijeđaju ili čak primjenjuju silu na ljudima za koje oni imaju mišljenje da bi trebalo primjenjivati silu.
O siledžijama neću. Više me interesira ona vrsta koja viri iz svakog ćoška i komentira po svim frontama na tako ružan način koji ne govori ništa drugo opisuje njihovu primitivnosti.
Druga vrsta su oni nazovi liberalni koji sve „to“ toleriraju jer in je biti liberalan i svjetovno nastrojen, ipak ne mogu se oteti dojmu da je to onako površinski ili možda malo samo malo dublje.
Čemu ta potreba u bilo koga da komentira tuđe sexualne navike? I nečije partnere i govori da li je to ispravno , prirodno, protivno božijem zakonu i namjeni.
Ako krenemo da je sve dopušteno dok se radi o dvije odrasle punoljetne osobe koje su svojevoljno u nekom odnosu što više imamo komentirati.
A što mene osobno dira da li neko nekog j… u glavu, nos, jednu, drugu ili bilo koju rupu i udubinu ako je to dobrovoljno i da li oni pri tome stoje na jednoj ruci, vise sa stropa, jašu na konju ili je u pitanju bilo koja od milijune mogućih situacija. Što to mene dira da bih išla vrijeđati i govoriti što je tu „ispravno“ i „moralno“, kamoli da bih odlučila ubiti boga u nekome?
Dalje, tu su rasprave o tome kako to nije prirodno? A što to nije prirodno?
Bez obzira na sva naša sexualna obilježja ili nedostatak istih mi smo svi prije svega osobe. Kao osobe imamo mogućnost pošto nam je evolucija to poklonila iznad svih drugih da volimo druge osobe. Da li je nekome tu nešto nejasno?
Recimo da mi iz nekog razloga, npr. bolesti budu odstranjeni organi koji označavaju moj spol, odsjeku mi grudi zbog karcinoma, isto se i dogodi s maternicom, na mom tijelu će ostati otvor koji će možda biti ili ne biti funkcionalan. Da li sam ja prestala biti osoba? Da li je u meni nestala želja da volim i budem voljena, da li sam ja u toj situaciji podložna da netko za mene odredi da li je u redu da ja imam sexualne odnose i da li je to primjereno? Da li sam ja podložna da netko meni odredi da li je primjereno da pokazujem ono što osjećam pošto sam s tim što mi se dogodila uvelike različita? Ne.
A ljudi sa zdravom pameću i sexualnim nagonom bi trebali preispitivati druge da im nešto odobre? Malo se previše igramo Boga i određujemo što je krivo, a što ne.
Ako su ljudi udruženi samo radi rasploda i produživanja vrste znači li to da muškarci i žene koji nisu sposobni za reprodukciju imaju što raditi u paru, u braku i što se oni na kraju pobogu imaju sexati kada ne mogu ostvariti taj dio da imaju djecu?? Idemo dalje, ako je to razlog svega na ovome svijetu onda je najbolje samo obavljati čin jedino u svrhu začeća, a zadovoljstvo staviti negdje drugdje jer mu tu očito nema mjesta.
Kako objasniti nekome da se homosexualnost ne uči već da se rađa s time isto kao što se rađa i sa heterosexualnošću. Ako to nazivamo poremećajem onda smo i mi poremećeni jer svi se rađamo na isti način i svi nastajemo na isti način spajanjem dviju stanica.
A to da bi par homosexualnih osoba pretvorio dijete u homosexualnu osobu samim time jer se nalazi u tom okruženju, ma dajte molim vas.
Ponašanje se uči, sa sexualnim preferencijama se rađa. Jedino što takvo dijete može naučiti je toleranciji i poštovanju različitosti i da je u redu voljeti bilo koga.
Da li su homosexualni ljudi sposobni biti roditelji? Može li mi netko objasniti zašto ne bi bili. Oni koji ne razlikuju pedofiliju od sexualne orijentacije nisu pozvani da odgovore.
Da li ženi itko ima pravo oduzeti pravo na majčinstvo ako ona želi biti majka ili ocu na očinstvo ako on želi biti otac? Koliko ja znam nikome nije dozvoljeno da se upliće u taj dio. Pa na kraju nitko nije zabranio narkomanima, alkoholičarima, zlostavljačima, ratnim zločincima, dilerima…da imaju djecu, a trebalo bi ograničiti ove ljude ovisno da li guraju ili ne guraju u neku rupu. Veliko je to licemjerje.
Po čemu dvije osobe ne bi bile roditelji djetetu i brinuli se i odgajali kao i svi drugi. Neki imaju po 5, 6, 10 djece koje ne mogu prehranjivati pa ima nitko nije oduzeo tu djecu niti ih mogu spriječiti da naprave još iako je očito da se ne mogu brinuti o njima.
Biti površinski liberalist je još licemjernije od onih zatupljenih neznanjem i netolerancijom. Oni ne žele promijeniti mišljenje i ne prave se da podržavaju nešto kada ne podržavaju.
Posebno su mi interesantne te potrebe da istaknu da nisu gay, čemu, zašto? Ako je gay ok, čemu ta potreba da se ogradimo u da cijelom svijetu ili barem sugovorniku kažemo odmah nakon rečenice da nemamo ništa protiv homosexualaca, da mi sami nismo? Ako je ok, zašto isticanje?
Još jedna stvar koja se nadovezala je komentiranje nečijih sexualnih navika. Što je netko prihvatljiviji ili ne prihvatljiviji roditelj ako u krevetu ili gdje god već ima želju da na penisu recimo nosi mašnicu ili na glavi, da ga se veže, lupka, čupka, bičuje ili bilo što drugo?
Što su ti ljudi nesposobni razlikovati sexualni život od dnevnih, poslovnih i društvenih obaveza za razliku od onih koji recimo ne nose mašnicu na penisu?
Pedofilija je nekada bila normalna, izrabljivanje djece u rudnicima, tvornicama je bilo normalno. Nažalost i danas toga ima dosta, ali u puno manjoj mjeri jer samo preuzeli odgovornost za njih pošto nisu odrasle osobe koje za sebe mogu ponekada ispravno zaključiti i jer ih treba zaštiti od opasnosti, oni su djeca i nisu sposobni za samostalan život.
Homosexalna odrasla osoba ima mozak, sposobnost odlučivanja i brige o samoj sebi u svakom pogledu kao i svaka druga pa čemu onda potreba da nekome govorimo da se ne smije ostvariti kao čovjek kao da ga ono u gaćama jedino određuje i da je to osnova ljudskog bića.
Post je objavljen 16.06.2009. u 21:58 sati.