Marketing
Requiem za nerođenu ljubav -part one-
svjetla grada i spomenici neupitnosti...duge su sjene prenute na zapadu u krilu usnulog Heliosa...
možda mi možeš objasniti dokle seže mahovina naših zaboravljenih tragova u blatu i svježe pokošenoj travi.
zaplesat ću samo za tebe na uokvirenom fragmentu mora koje je prejužno da bi ikada postalo ledom...
zaplesat ću s vjetrom koji dolazi s one strane Marjana i nosi strune čežnje.
moja je jeka samo tihi korak na vratima tvog ruševnog dvorca.
moje su shizofrene kocke posložene u nekom kaotičnom redu i kako god ih postavim
ispisivat će samo jednu riječ- VJEČNOST.
dopusti mi da ti ukradem još tisuće stihova što ih prosipaš za sobom uzalud lebdeći u pokušaju za pokopaš prošlost.
baš kao i ja. svakog se jutra ponovo rađam kao duh iz pjene stvoren udahom novog svjetla i svake ponoći ispirem latice
svog uzavrelog cvijeća na stijenama tvog dvadeset i prvog rođendana.
dječače moj...Prijatelju...
zatvori vrata za mnom. puše ledeni vjetar.
razbit će stakla uspomena i poteći će slobodno krvotok ove suzbijene i skrivene nježnosti....
Post je objavljen 16.06.2009. u 17:03 sati.