Marketing
Triatlon liga
Poželio sam se utrka, pa sam u dogovoru s trenerom odradio triatlon ligu za vikend. Očekivao sam laganu trening utrku, ali ovaj vikend je konkurencija bila znatno jača, pa je i ovaj trening bio malo jači nego što sam očekivao. Na startu su se od „jačih“ pojavili Matej Šporar i Ivan Burazer iz TK Zrinski. Ivan je trenirao biciklizam (koliko sam čuo bio je jako dobar) i vaterpolo, pa se odlično snašao u triatlonskim vodama iako trenira nepunih godinu dana. Desetak minuta prije starta utrka je dobila međunarodni karakter kad je stigla ekipa iz TK Krško predvođena Jaroslavom Kovačićem.
Iz vode sam izašao skupa s Ivanom, oko minutu iza Jare i Mateja koji je plivao u neoprenu. Na bicikl sam krenuo sa Ivanom, a u drugom krugu smo uhvatili i Mateja. Cijelo vrijeme sam mislio da je Jaro ispred nas, pa mi nije bilo jasno kako ga nikako ne možemo uhvatiti iako smo vozili dosta dobro (moje smjene su bile 42-45 km/h, a u zadnjem krugu i 47 km/h J). Tek sam na ulasku u drugu tranziciju shvatio da smo mi u stvari bili prva grupa. Jaro je nakon plivanja pričekao klupske kolege u zoni izmjene pa je vozio s njima.
U tranziciji sam izgubio malo više vremena nego inače jer mi je bicikl pao sa stalka, tako da sam na trčanje krenuo kao 3. Ivana sam ubrzo stigao, ali Matej je danas bio neuhvatljiv. Trčao sam poprilično loše, ali s obzirom da nisam imao odmorne noge i da odavno nisam imao neki trening brzine nisam ni očekivao bolji rezultat. Otrčao sam za 17:21, a ukupno vrijeme mi je bilo 57:38. Matej je u cilj ušao 1:10 min ispred mene, što znači da je trčao 16:10!
Idući dan (nedjelja) sam imao trening koji je više prilagođen utrkama na polu Ironman distanci koje su mi glavni fokus za ovu godinu. U planu sam imao 2700m plivanja u tempu utrke. Prvih 1500m sam otplivao u sklopu plivačke lige, a onda sam dodao još 1200m. Liga je ovaj tjedan bila znatno brža nego prošli put. Svi su plivali puno bolje rezultate iako je bova bila na istom mjestu. Ja sam imao 10s bolji rezultat (21:30), a ovaj put sam plivao samo u kupaćima i plivao sam na nižem intenzitetu. Doduše, ovaj put sam za razliku od prošlog tjedna imao nekoga za kim bi se šlepao. Bilo mi je dosta lagano, pa sam par puta pokušao otići naprijed, ali svaki put sam odustao jer bi shvatio da to zahtjeva dosta više energije. Ovaj što je bio ispred mene nedavno je plivao oko 20 minuta na 1500m u bazenu, pa nisam nezadovoljan (pogotovo jer mi ovo nije bio maksimum).
Odmah nakon toga otišao sam na 60km bicikla sa zadnjih 20-ak minuta u tempu utrke (polu Ironman-a). Na tom intervalu sam imao prosjek 40,2 km/h, na pulsu 151. Sudeći po pulsu mogao sam malo jače povući.
Nakon toga 12 km u tempu utrke i 8km rastrčavanja. Tih 12 km sam otrčao na tempu 3:37 min/km. Nije mi izgledalo preteško, ali pri kraju se puls popeo dosta visoko. Vjerojatno zbog dehidracije. Trčao sam na 30C, a samo sam jednom stao da se napijem vode jer nisam htio izgubiti ritam.
Sad mi je 30C izgleda kao velika vrućina, ali kad se sjetim uvjeta na nekim lanjskim treninzima... Prošlo ljeto sam proveo 14 dana u Ljubuškom. Od toga je bilo 10-ak dana sa temperaturom 38-42C. Ljubuški je dovoljno blizu moru (20-ak kilometara) da se temperatura preko noći ne spusti previše, a opet, dovoljno je daleko da preko dana ugrije kao u pećnici. Temperature se za takvih dana kreću otprilike ovako (dok sam bio mlađi ovo me više zanimalo pa sam vodio dnevnik i bilježio temperature u 3 navrata svaki dan, zato znam ove detalje):
minimum je oko 25C
između 8 i 9h prelazi se granica od 30C
u 10h je već 35C
granica od 40C se prelazi oko 13-14h
oko 18-19h temperatura se još drži na otprilike 38C
znalo je biti dana kad bi i u 21h još uvijek bilo vrućih 33C.
Pa ti treniraj. Kad sam se lani vratio u Zagreb, tresao sam se na 27C.
Post je objavljen 15.06.2009. u 13:51 sati.