Marketing
Cetinka - nadamo se da ipak nije kraj...
Cetinka - šta i kako dalje? To je pitanje koje se postavlja već duže vrime očekujući stečaj ili u najboljem slučaju kupca koji je dovoljno spreman riskirati - ne zaboravite, jedan od temeljnih postulata svih velikih igrača je da kupuju ono šta drugi na prvi pogled izbjegavaju - i odgovor je nekako ostao u zraku kako zbog lokalnih izbora tako i zbog pokušaja pronalaska nekog skoro pa nadnaravnog deus ex machina rješenja.
Već smo pisali kako je od strane centrale fiducijarnog vlasnika u Austriji odbijen prijedlog tvrtke Oporaba koja je bar po vlastitim riječima bila spremna uložiti znatan novac u triljsku posrnulu tvornicu.
Cetinku je potpunog ozdravljenja koštao nesposoban management doveden od strane novih vlasnika koji se nije znao nositi s temeljnim postulatom poslovanja da se strateški važna sirovina osigurava dugoročnim ugovorima - kolokvijalno zavnog "triljskog giganta" kliničke smrti koštali su enormni porasti cijena nafte koja je sirovinska baza za dobivanje PVC praha. Kada je nafta ponovno pojeftinila, a PVC prah s cijenom došao do rekordno niske razine tvrtka je već skoro pa godinu dana bila na koljenima i bez reproduktivne snage za novi početak.
Ko je na kraju izvukao najdeblji kraj? Iz 0 puta pogodite - radnici, a sva obećanja i napori kako državnih vlasti i gradskih struktura da se pronađe strateški partner raspršila su se poput mjehura od sapunice, i to zbog naraslih potraživanja vjerovnika tvrtke - Cetinka international stečaj je dočekala s oko 40 milijuna kuna duga. Glavni vjerovnik Hypo leasing potražuje oko 80 posto toga iznosa, HBOR oko 4 milijuna kuna a ostali vjerovnici isto toliko zajedno. Najveći vjerovnici su i fiducijalni vlasnici gotovo cijele imovine tvrtke i o njima ovisi mogućnost pojave novog strateškog partnera koji bi u Trilju ponovno pokrenuo proizvodnju PVC folija.
Optimalna varijatna koja je i u njihovu interesu je možda naplata dijela potraživanja i prodaja uz ajmo kazati akcijski rabat strateškom partneru koji se obvezuje pokrenuti proizvodnju, zadržati radnike i u krajnjoj liniji raditi sve uz suglasnost vjerovnika. Uostalom, bolje popušit 10 milijuna kuna na smanjenju cijene nego 40 milja...
Druga i najgora varijanta je stečaj s rasprodajom imovine,a tu je već zanimljiva situacija jer je riječ i o površini od oko 4 hektra atraktivnog zemljišta u samom središtu Trilja. Znači, 40000 m2 puta neka prosječna cijena uređenog i komunalnom infrastrukturom opremljenog zemljišta u kojem se uz preinake može smjestiti kakav pogon, i eto lipe kombinacije za razmišljanje.
Post je objavljen 12.06.2009. u 23:13 sati.