Može li išta biti teže od najljepše pojave na svijetu?
Može li "čupanje korijena" iz plodnog tla biti bolnije?
...a tako je ugodno saditi...
Čovjek bi bio jači kada se nebi sjećao nekih lijepih događaja...
jebeno sam slaba...
Film je prvi puta pušten.
Nenajavljen.
Nisam bila svijesna njegovog učinka, a i da jesam... tko bi mu odolio... bez obzira na cijenu ulaznice...
U pozadini se lagano čuo instrumental "i ništa drugo nije važno"
Tako ležerno je prošao...
Sadržaj filma upoznaš bolje kada ga još jednom pogledaš...
Nakon toga, danima se reprizirao... o majko mila...
Zbunjuje me... nekad je tužan, nekad je vesel... a uvijek ista radnja
Neodoljiva, primamljiva...
i znaš da si prošli put gutao knedle i suze su curile same od sebe... ali opet se budi onaj ovisnik u meni...
i traži još, traži još...
Kakav je to vražiji osjećaj gdje je osmijeh pomiješan sa suzama?
Predobar "Režiser", a tako mlad... tko bi to pomislio...
Zašto se ne umorim od njega ako uzima snagu?
Pozornica je još uvijek tu... zastor se nije spustio... film i dalje traje...
Počeo je preskakti na jednoj izjavi...
"Kad me ne pustiš van..."
A pitanja...
Zar misliš da ne možeš naći izlaz iz labirinta?
Ako se izlazna vrata trenutno ne vide, misliš li da ih nema?
A tako me dobro znaš i tako dobro možeš postići ono što želiš... nemoj lutati... samo upali svjetlo i dobro GLEDAJ...
Pogledaj sve, baš sve... i onda reci... ili su tu vrata ili ih još ne želiš vidjeti...
Odluči - vrijedi li ga još prikazivati ili se isfurao... hajde, znaš dobro tko upravlja radnjom filma...
(ali ne bi trebao mijenjati radnju filma... onda to više nebi bio isti film... bila bi to neka sasvim druga priča)
I ne, ne... ne drogiram se... možda je to samo uzrok onog pada u djetinjstvu... jel... :))
Post je objavljen 09.06.2009. u 18:50 sati.