nešto sam se ulijenila s pisanjem.
ma nisam se u stvari ulijenila
nego sam svugdje samo ne za kompjuterom.
a i on mi je (komp) doma nešto trokirao
pa jedno vrijeme nije bio u fji.
no sad je :)
ne znam odakle bih počela.
pa ukratko ću profurat kroz posljednji tjedan.
prvo nešto što me jako smeta pa ne mogu prešutjet,
mora iz mene izići van.
prije jedno mjesec dana sa nekim meni bliskim otišla sam na ručak.
ta osoba se lijepo odjenula sretna što izlazimo van.
proveli smo ugodnih dva sata na ručku.
bila je stvarno usklađeno obučena a na sebi je imala moju majicu.
mislila sam da mi se to samo učinilo,
no onda sam shvatila da je ipak to moja majica.
ne sjećam se da sam je poklonila ali ni posudila.
i cijelo vrijeme ručka očekujem neku riječ, no ništa.
i mislim si, kako nekom padne na pamet otvoriti moj ormar
i samo zato što mu se nešto svidi uzeti, bez pitanja.
nije stvar u vrijednosti te uzete stvarčice, stvar je u načinu.
i prošlo je od toga sigurno mjesec dana.
i u jednom drugom razgovoru postavi mi se pitanje zašto ne nosim neko odijelo.
i ja kažem kako mi ispod njega ide savršeno ta majica
ali ne znam gdje mi je, ne mogu je naći (glumim plavušu).
na to mi odgovara:
'mislim da je kod mene, još od vremena kad sam ja kod tebe bila'
meni opet neugodno, ne znam što bih odgovorila.
i nekako skrenem na drugu temu.
izgorio još jedan robni centar u Osijeku.
nisam baš previše bila vezana za njega no svejedno, žao mi.
žao mi ljudi koji nisu imali slijedeći dan gdje doći na posao.
odnosno jesu imali gdje ali im radno mjesto ne izgleda baš previše radno.
i dalje ne mogu vjerovati kako se kod nas svakih par mjeseci ili godina nešto zapali, slučajno.
i to ne neka mala kućica, stančić ili slično, nego baš robni centar.
jasno mi je da ondje ima puno ljudi
pa je i vjerojatnost pogreške, propusta ili nečeg trećeg veća,
ali ipak,
niti jedan od tih požara ispada da nije nastao kao posljedica nepažnje i nemarnosti kupaca
nego sve nešto zbog 'neispravnih instalacija' i slično.
dobar izgovor zlata vrijedi.
malo previše za Lesninu, Dom obrtnika, Getro i sad Domu.
čista slučajnost?
ne znam.
isti dan u Firmi se dogodilo nešto strašno.
u stvari ne isti dan nego dan prije a mi smo tek taj dan saznali.
kolegici je iz torbe netko izvadio novčanik i iz njega izvadio sve novce.
radilo se o par tisuća kuna, uglavnom, iznosu većem nego je njezina plaća,
novcu koji je podigla iz 'kase uzajamne pomoći' kako bi vratila nekakav dug.
sve ostalo bilo je netaknuto. kartice i pinovi svi na broju.
bila je očajna a mi u šoku što znamo da između nas očito postoji kleptoman.
iako žena radi sa strankama samo dvije stranke su bile kod nje
i poslije toga je imala novce i dalje, kako tvrdi jer je nešto plaćala pa ih izbrojala.
prije par mjeseci jednoj kolegici nestalo je par stotina kuna i sumnjala je na jednog kolegu no nije mogla dokazati pa ga nije željela niti javno optuživati.
sad se slično, no po iznosu puno gore, dogodilo drugoj no na žalost,
da joj nedostaju novci skužila je tek kad je stigla kući
i otvorila novčanik da vrati dug.
sad je dužna duplo, ono što treba vratiti i ono što joj je ukradeno.
zvala je policiju, uzeli su otiske sa novčanika,
no kad smo pričali poslije o tome, imam osjećaj da i ta policija kao da moli Boga da ne mora ništa raditi.
uzeli su otiske samo sa dijela novčanika a ne sa cijeloga i to ne sa dijela koji morate uhvatiti prstima da bi otvorili novčanik.
otiske sa torbe u kojoj je bio novčanik nisu ni tražili.
katastrofa.
danas smo imali čak i sastanak vezano za krađu,
no sigurna sam da kradljivac neće zbog tog vratiti novce
a posebno što mu/joj je zaprijećeno da ako se otkrije tko je ukrao novce
istome slijedi otkaz.
u subotu sam bila u Novom Sadu.
prijateljica je trebala nešto obaviti a nije joj se išlo samoj.
ja bih ondje mogla stalno ići jer je grad lijep i živ, pun ljudi.
a opet smiren, više onako nama Slavoncima usporeniji grad :)
pa smo otišle ujutro i vratile se kasno navečer,
provele lijepi dan u šetnji gradom, obilasku trgovina, pijenju kava, jedenju finih kolača,
sjedenju gore na Petrovaradinu, opuštanju.
pri povratku stali smo u Iloku, malo uz Dunav.
fotkala sam malo, sličice ako vas zanimaju - na poznatoj adresi :)
nakon toga izišla van i po povratku doma zaspala kao beba :)
e da,
vratim se ja doma i na stolcu u blagovaonici stoji moja 'posuđena' majica.
i prvo mi drago da sam je dobila nazad
no onda ipak blago pop...im jer sam shvatila da je bila kod mene doma dok mene nije bilo u stanu a da mi se nije niti javila da će doći.
niti mi porukom niti pozivom rekla: bila sam kod tebe, ostavila majicu.
i onda opet pop...
jer znam da ja nikome ne bih ušla u stan ili kuću i da imam ključeve
jer sam te ključeve dobila kako bih mogla ući zaliti cvijeće dok je netko na putu
ili u slučaju nevremena ili nečega sličnog ući i pogledati jel sve u redu,
prozori zatvoreni, pukla cijev ili poplava ili nešto drugo,
ne zato da mogu ući i doći kad mi padne na pamet, bez pitanja i bez dopuštenja.
i pomislim nazvati i reći isto ali pomislim kako ne želim pokvariti tako lijep dan proveden u Novom Sadu sa glupostima.
dočekam sutra.
susjed mi javi kako je vidio posjetu dan prije tijekom prije podneva.
i onda opet pop...im.
onda pomislim, možda je vidjela da mi nema automobila ispred kuće.
no isto tako mogla sam parkirati iza ugla.
pomislim kako bi u to vrijeme da nisam dogovorila odlazak za N.S. bila još u krevetu.
mogla sam tako biti u krevetu npr sa svojim Dragim.
ili nekim drugim.
ili sam mogla tog nekog drugog ostaviti samog doma
dok ja odem na plac po hranu za doručak.
i on je mogao razgaćen furati po stanu ili spavati, recimo gol.
i eto ti susreta i neugodne situacije koja nije potrebna.
i pitam se jel u meni greška, ili?
u nedjelju sam išla brati trešnje i višnje.
više višnje jer njih više volim :)
komarci su me ispikali iako smo koristili sprej za komarce, no valjda kasno.
danas se cijeli dan češem do krvi, a kvrge su džinovske i svrbe za pop...
ali zato imam pun hladnjak višanja koje sam na kraju dobila
od vlasnice stabala po kojima smo se penjali.
još samo da ih očistim od koštica... ;)
i onda slijede kolači s višnjama na ovaj i onaj način :)
i tu sam fotkala, no pri dolasku do vikendice na kojoj su voćke,
pa je moj dolazak trajao i trajao, i neki su mislili da neću ni doći.
a ja sam uz put stala bezbroj puta da bi uslikala nešto što mi se svidjelo.
dobro da me nije pokupio koji auto usput :))
poslije toga otišla sam oprati svog tutača i opet malo otišla van.
taj zrak toliko me opije i opusti.
i evo, odmorna i osnažena,
radim punom parom u novom radnom tjednu ;)
Post je objavljen 08.06.2009. u 16:21 sati.