Krenimo od pretpostavke
Krenimo od pretpostavke da je logično kako ništa nije logično, što možda i ne zvuči najlogičnije, no ipak cijela serija aparata za kavu je zaglavila upravo na tom pitanju, odnosno na toj tvrdnji. To i nebi bio toliko problem da ti isti aparati za kavu nisu bili pušteni u prodaju i nakon nekog vremena rasprodani. Tako da se u mnogim dijelovima svemira možete itekako iznenaditi tijekom naručivanja obične kave s mlijekom.
Osoba koja je trenutačno itekako zbunjeno buljila u jedan takav aparat o tome nije imala pojma. Ta osoba također nije imala pojma da se u tom trenutku još petsto tisuća dvijesto trideset i tri različita bića i četiristo dvadeset i dva robota nalaze u sličnoj situaciji s tim aparatom, iako toj osobi to nebi ništa više pomoglo kod naručivanja kave. Aparat je s druge strane znao te brojke pošto su svi aparati bili umreženi, ta umreženost pak je samo stvarala još veče probleme jer su razmjenjivali podatke i informacije i samim time lakše pronalazili argumente zašto da vam ne daju tu kavu ili zašto misle da baš ta kava nije za vas ili zašto je danas sunčan dan ili zašto misle da nije lijepo od vas što psujete.
Gospodin Sleat je sasvim dobro započeo svoj dan. Probudio se, oprao, obukao, krenuo na posao, ignorirao zvučnik na kotačima koji ga je uvjeravao da treba psihijatra djelom puta i došao apsolutno smiren na posao (reklamni zvučnik je sad uvjeravao zaštitara koji ga nije puštao u zgradu da treba psihijatra i da ima gadnih problema s agresivnošču što je bilo vrlo teško moguče pošto je zaštitar prešap devedesetu i zapravo jedva da je mogao izvršiti bilo kakav čin nasilja i nad muhom). Gospodin Sleat je bio zaposlen u tvrtci koja je radila na razvoju umjetne inteligencije. Zapravo je radio na nazadku umjetne inteligencije. Jer je umjetna inteligencija bila toliko razvijena da je postalo nemoguče živjeti s njom. I najmanja greška dovodila je do toga da računala, roboti, aparati i njima slični primjerci tehnološkog napretka počnu biti naporni, naporni je najslabija riječ kod toga, najčečšće se koristilo izraz „Hiperiritantni“. Njegov je posao bio unazaditi takve programe tako da rade kako spada. Što je u najmanju ruku bio izazov. Nakon što je na poslu proveo pet sati uvjeravajuči skupinu umreženih javnih zahoda da su u njih vrši nužda bilo je potrebno još nekoliko sati da ih uvjeri da nije potrebno zahvaljivati svakom koji vrši nuždu u njih i moliti ga da to ponovi (zbog iznimno glasnog zahvaljivanja nekoliko ljudi je završilo u bolnicama s težim oštečenjima sluha). Ono što je gospodin Sleat sada trebao bila je kava, kava i jelo zapravo. Prvo se odlučio za kavu. Iskazivajuči iznimnu spretnost zaobišao je onaj zvučnik koji ga je pratio na putu do ureda tako što je hodao po rukohvatu i time izbjegao detektor pokreta malog dosadnog uređaja, uspio je doći do ulice i zatim se spustiti do obližnjeg novo postavljenog aparata za kavu. Iznad aparata bilo je veliki natpis „Najbolja kava u svemiru!“, a na samom aparatu naljepljeno „NARUČI NA VLASTITU ODGOVORNOST!“. Gospodin Sleat je bio zaintrigiran i odlučio iskušati svoju sreču s njim. „Kavu s hladnim mlijekom i dva šečera molim.“, aparat je obrađivao narudžbu, display je lagona zasvijelio i promjenio par boja.
-Jeste sigurni da želite baš takvu?
- Da. Kavu s hladnim mlijekom i dva šečera molim.
- Znate li kakve bi to posljedice imalo na univerzum?
- Riskirati ću.
- Hmmm. Nije baš logično riskirati s nečim takvim.
I tu je gospodin Sleat učinio veliku grešku. Rekao je „Malo što je logično.“ Upravo je te riječi aparat čekao, jer sada je bio spreman za još jednu raspravu o logičnosti bilo čega.
- Krenimo od pretpostavke da je logično kako ništa nije logično, što možda i ne zvuči najlogičnije, no ipak zvuči zastrašujuče istinito zar ne? Ali s druge strane, što je to istina? Je li istina jednostavno nedostatak laži? Postoji li uopče istina ili je to nešto čime se mi samo tješimo da nismo svi lažljivci? Je li to samo pojam ili nešto što stvarno postoji?
Do tog trenutka gospodin Sleat odlučio da je zapravo najlogičnije otiči u kafić po kavu, ljudi su več prije nekog vremena napustili taj način živciranja drugih, sad se jednostavno potrude koliko mogu da vam naaprave lošu kavu, bez popratnih pitanja.
P. S. Ovo je nastalo kad sam nakon operacije (s žalosnim nedostatkom ubojica bolova) pokušao kupiti kavu na aparatu koji je uporno tvrdio da nisam dao narudžbu i time me natjerao na traženje utjeha u tri travarice u kafiću preko puta...
Nisam pisao jer su mi se događale fantastične stvari o kojima možda (o nekima sigurno) progovorim na ovom blogu, događale su mi se i prekrasne osobe, jedna od njih pogotovo. (I love Trolek....)...
=)
Post je objavljen 08.06.2009. u 12:23 sati.