Marketing
Samo sjenka..ona je samo sjenka ljubavi...
Inače za blog biram pjesme i riječi.. ne otvaram se, ili ih tako dobro upakiram da se ne skuži o čemu je riječ..o kojem dijelu mene, i mog života.. ovaj put dajem vam moje trenutno stanje.. bez cenzure, bez preuveličavanja. Kako piše, tako doslovno je.. prigodno uz to, dolazi i moja fotografija.. jedne noći, noći poput ove… kada sam skoro umrla.. upoznaj me...
Uranjam u melodiju.. zvukove klavira..tako poznate.. stare uspomene.. lijeći rane.. melodija koja je uvijek tu da me smiri.. poznata, samo meni.. uranjam u nju, istražujem sve kutke.. poznata samo meni.. gluma.. savršena? Gluma.. sve se vrti oko glume..? ne. Sve se vrti oko ljubavi..oko tebe, oko mojeg drugačijeg pogleda na svijet.. ja ljubav drugačije vidim..ja ljubav drugačije osjećam.. kako? Dobro došli u odaje tame i bola, dobro došli u moje srce…
Ispričavam se što je tako tamno.. svjetlo koje je bilo nestalo je skupa s njim..ispričavam se što je tako malo.. ljubav koja ga je nekoć ispunjavala otišla je s njim.. ispričavam se što stojite u jednoj velikoj rupi.. tu se prije nalazilo srce. Ljudi..ostali kažu da srce boli.. boli kada se lomi. Ali ni ne slute kako praznina boli, kako boli kada praznina puca.. ljubavi, zašto si otišao? Ljubavi.. rekla sam ti… ti i ja možemo biti, samo ako ti to želiš.. ljubavi, vrati se.. molim Boga svaki dan za to.. a On kao da ne čuje..zar se ne bi trebali boriti za ljubav? Ljubavi, zašto se boriti protiv nje? Vrati se, čekam te.. još uvijek te čekam.. da dođeš.. da mi kažeš bok srce.. da se ljutiš na moja zadirkivanja.. dođi, trebam te.. zar ne vidiš kako se raspadam.. zar ne vidiš što sam postala? Ništa.. veliko ništa… zar ne vidiš da sam nestala? Izgorjela sam ti pred očima.. srce je toliko puta bilo razbijano i udarano, i svaki put se svaki komadić lomio na još dva.. ljubavi znaš da sam te molila da ne odeš.. jer sam znala.. da i ti komadići imaju određenu mjeru.. otišao si, a svaki komadić se slomio na još dva..i pretvorili su se u sitni pijesak.. srce je postalo samo prašina.. praznina, ništa… dan je vrijeme glume.. sve je u najboljem redu i ja sam ok.. kao i uvijek.. jedine osobe koje bi mogle primijetiti moju glumu jer me poznaju udaljene su od mene oko 100 km.. a kada padne noć.. taj dio dana mrzim..opet…padne noć, pada maska s lica.. zatvorena u sobi.. dopuštam opet 4 zida u njoj da gledaju kako patim i da čuvaju sve moje tajne.. da gledaju kako umirem, i kako nestajem… kako boli praznina.. da gledaju kako se prisjećam svega.. kako ne mogu zaustaviti suze, kako ne mogu disati, hvatam zrak, ali on tako nemilosrdno siječe moja prsa.. onu prazninu u meni.. dopuštam im da gledaju kako ležim, ne usudim se pomaknuti.. dopuštam im da kao Toma stave ruke u moje rane.. krvave rane.. da povjeruju… plačem, mučim se i onesvijestim.. ujutro se budim i stavljam masku na lice… kada spomenu tvoje ime.. kada čujem neke od naših pjesama.. kada te spomenu.. gubim tlo pod nogama.. doslovno, ne osjećam više ništa.. kao da sam bestežinska.. kao da se odvajam od tijela i odlazim… gubim dah… ne mogu disati, ljudi primijete..pitaju me je li mi dobro? Dobro? Ta riječ ne postoji u mom rječniku. Toliko toga..odnio si sa sobom toliko toga, ostavio si ništa. Veliko ništa, ostavio si mene… ne želim da mi te spomenu.. ali oni ne znaju.. ne znaju zbog moje glume.. kada sam čula tvoje ime, na stepenicama.. ponovno sam izgubila tlo pod nogama.. poletjela sam niz njih.. poput pera, bilo je previsoko.. vid mi se zamutio, dah izbio iz pluća.. osjetila sam krv u ustima.. i nečije ruke.. mogla sam umrijeti. Čula sam srce kako nabija. Zašto nisam umrla? Bilo bi mi lakše… 
Post je objavljen 07.06.2009. u 14:18 sati.