U Rijeci srušeni svi stereotipi o kršćanskoj glazbi ter domaćoj publici i ostalih gradova pružen vješti spoj vrhunskog zvuka, suvremene rokerske produkcije i prekrasnih tekstova koji veličaju čovjeka, radost, život i Boga...
Moram i ja, barem neke, ponekad iznenaditi - ali i sebe! Pa evo konačno jedan (možda?) malo drukčiji post. Središnja tema nije Zadar (gdje sam sinoć imao predstavljanje knjige), nego - Rijeka. Ali prije toga moram se kratko osvrnuti na nedjelju. Na Duhove je ovdje u Gospiću bila krizma. Gledao sam tu dragu djecu - nakon gotovo punih sedam mjeseci "borbe" s njima - i gotovo su mi suze došle na oči jer sam se sjetio pitanja koje su postavljali susjedi maloga Ivana Krstitelja: "Što će biti od ovoga djeteta?!"
Osam godina su bili zajedno... još malo i srednja škola će jedan dio njih raspršiti kojekuda... ulaze u burno razdoblje života - "proljetne oluje" će ih udarati sa svih strana, a kakva im je duhovna kondicija(?)... čeka ih osamostaljenje, ali također moralno taljenje i životno kaljenje... Bože moj, što će biti od ove djece...?!
A sada "siđimo" do Rijeke. Naime, tamo je u ponedjeljak, 1. lipnja, održana velika crkvena svečanost - proslava 40 godina Riječke metropolije. Na cjelodnevnom simpoziju o povijesti te naše crkvene pokrajine izmjenjivali su se razni stručni predavači, a dan je završio svečanom misom u katedrali, koju je predvodio nuncij Cassari. Nisam posebno sklon povijesti pa nisam žurio, ali baš kad sam krenuo nazvao me prijatelj iz Novalje sa suprugom... na kraju smo ručali u pizzeriji...
U Rijeku sam stigao tek u 16 sati. Kako je na parkiralištu Teologije bila velika gužva spustio sam se u grad i my car ostavio u garaži kod Kosog tornja ter bacio šetnju Korzom. Gledao sam gdje bih sjeo i tako sam došao do Malog cafea i spontano skrenuo desno. Iz prvoga reda stolova punih sam 90 minuta promatrao prolaznike (i oni mene), čitao novine i pijuckao - ovo, bez imalo preuveličavanja, moram reći - najbolju bijelu kavu na svijetu (doista kompliment!). Naišlo je također nekoliko poznanika i prijatelja pa smo - u proolazuuuu... - izmijenili nekoliko riječi... Poslije je naišao kolega Šuljić pa smo malo pretresali društvene i crkvene aktualnosti... Pola sata prije 18 otišao sam u katedralu na misu... susreo sam mnogo kolega i prijatelja - fotografirao se sa skautima prijatelja Miletića i na kraju s kolegom dr. Franjom Jurčevićem svratio u dva cafea njegovih prijatelja, nakon čega smo učinili dva kruga po Korzu...
To je prva lijepa riječka priča, a drugu koja slijedi preuzimam iz današnjeg Novog lista (4. lipnja). To je tekst s naslovom 'PADOBRANCI' SRUŠILI SVE STEREOTIPE O KRŠĆANSKOJ GLAZBI. "Početak ovogodišnje ljetne koncertne sezone na Trsatskoj gradini, atipično do sada, pripao je suvremenoj kršćanskoj glazbi, odnosno nastupu 'Parachute benda' iz Novog Zelanda. Riječ je o prvom globalno poznatom imenu ovog žanra glazbe, koje je zahvaljujući besplatnom ulazu privuklo brojnu, ali još uvijek nedovoljno upućenu domaću publiku u ovu vrstu glazbe, prema istraživanju Billboard magazina, trenutno jednu od najslušanijih u svijetu.
Ovaj događaj pod pokroviteljstvom Turističke zajednice Grada Rijeke omogućila je Izdavačka kuća Bono Records iz Rijeke u suradnji s KUD-om 'Bašćinski glasi'. Podržali su ga uglavnom mladi ljudi, kako bi se i sami uvjerili u peteročlanu svjetsku atrakciju koja je predstavljajući svoj novi, drugi po redu album 'Technicolor' srušila sve stereotipe o kršćanskoj glazbi te publici iz Rijeke i ostalih gradova pružila vješti spoj vrhunskog zvuka, suvremene rokerske produkcije i prekrasnih tekstova koji veličaju čovjeka, radost, život i Boga.
Kao predgrupa, nastupio je jedan od najpoznatijih hrvatskih kršćanskih bendova, riječka 'Kristina' koja je ovom prilikom uspješno predstavila najnoviji nosač zvuka 'Kao ruža'.
- Ovo je za nas bio velik test koji je pokazao da u Rijeci postoji publika za ovakve koncerte na kojima se može jedino čuti dobra glazba i dobra poruka, ali i da je nakon Zagreba, Osijeka i Velike Gorice ovaj grad postao centar zbivanja kršćanske glazbe najviše razine. Prema reakcijama pokrovitelja, sponzora i organizatora, sigurno idemo u organizaciju sličnih koncerata pa se već sljedeći put može očekivati nekog od poznatih DJ-a, gospel, rock ili pop izvođača koji u svojim pjesmama govore o kršćanskim vrijednostima, kazao je ispred organizatora Andrej Grozdanov."
Eto, to je to. I moram reći da mi je drago da konačno i tzv. nekršćanski mediji izvješćuju o takvim događajima. Najprije, velika je stvar da su javno srušeni stereotipi i predrasude o nečemu što je kršćansko, a u svijetu je odavna etablirano i postalo je dio (masovne) kulture. A drugo, što smatram također važnim, kada se javno o tome govori i spominje kršćanskoj zabavna glazba, valja jasno i precizno rabiti pojmove - riječ je o kršćanskoj zabavnoj glazbi, a ne duhovnoj glazbi odnosno o duhovnim šansonama (kako uporno ponavljaju katolički mediji)! To je tema o kojoj, konačno, treba ozbiljno razgovarati, diskutirati, polemizirati... Ako nije uspio nedavni hvalevrijedan poziv PRILIKE (priloga Glasa Koncila), možda to uspije sada! Vrijeme je da se krene! Pa makar 40 godina nakon legendarnih ŽETEOCA...!
Svakako, hvala, Rijeko, dvostruka hvala!
Post je objavljen 04.06.2009. u 19:51 sati.