Djeca su dar Božji. Ona nisu vlasništvo roditelja. Ona su "čežnja života za samim sobom", kako to lijepo reče pjesnik Halil Džubran.
1.1. Stav faraona: roditelji pretežito autoritativni
Donosi zabrane, zapovijedi i prisilno nameće svoju volju. On svoje podanike naziva ljenčinama koje neće raditi.
Roditelji koji u svom odnosu prema djeci zauzimaju isključivo autoritarni stav, poput faraona:
- žale se na svoju djecu
- optužuju ih za lijenost i razuzdanost
- rast i dozrijevanje svoje djece doživljavaju kao problem, kao neku opasnost koja ih ugrožava
- oni žele o svemu odlučivati umjesto svoje djece
- često ne žele ni saslušati razloge djece koja misle drukčije
- ne znaju zrelo diskutirati i donositi uvjerljive razloge
- takvi roditelji samo naređuju i zahtijevaju
- uvjereni su da stvari u obitelji idu loše jer se više ne zna tko zapovijeda, a tko treba slušati
- ne dopuštaju djeci potrebnu autonomiju, nego im svojim nerazumnim zahtjevima i strogim načinom postupanja zagorčavaju život, često pod maskom prevelike brige za njih
- imaju preveliku brigu za djecu ispod koje se krije nesvjesna želja za dominacijom i manipuliranjem
1.2. Stav Mojsija: Roditelji pretežito nesigurni
Mojsije govori Bogu: Tko sam ja da bih to mogao učiniti, on se ispričava da neće moći ostvariti to poslanje. Roditelji ovakvog tipa pokazuju se i osjećaju prema svojoj djeci krajnje nesigurni:
- oni se boje da ih djeca neće poslušati i da im neće vjerovati
- jednostavno žele uvjeriti sebe i druge kako su nedorasli situaciji u kojoj se nalaze
- oni, poput Mojsija, žele pobjeći od važne uloge odgojitelja
- tjeskobni i nesigurni u sebe, stalno postavljaju djeci neka pitanja, ali ne zbog stvarne brige za njih, nego više zato da umire svoju tjeskobu
- ne znaju samostalno djelovati, nego neprestano traže tuđu pomoć i podršku raznih psihologa i pedagoga…
- rado čitaju i skupljaju razne formule dobrog odgoja, a onda sve pokvare jer ih se drže doslovno, ne znaju ih primijeniti na konkretnu situaciju svoje djece.
1.3. Stav Božji: Roditelji pouzdani i sigurni u sebe
Prema Knjizi Izlaska, Gospodin (Jahve) kaže: "Promatrao sam svoj narod (…), čuo sam njegov jauk (…), poznajem njegove patnje (…), došao sam da ga oslobodim" (Izl 3, 7-8).
Božja psiho-pedagogija se sastoji u ova četiri koraka: promatrati, slušati, upoznati i djelovati (intervenirati).
1.3.1. Promatrati
- promatrati djecu koja rastu, znači gledati ih s pažnjom i velikim zanimanjem
- promatrati ne znači nadgledati; mladi koji odrastaju ne vole da ih se policijski nadgleda kao malu djecu
- promatrati znači gledati osobu očima punim ljubavi i razumijevanja
- promatrati zapravo znači početi uočavati sve one male i velike signale koje nam djeca šalju svojim tijelom, očima, glasom…
1.3.2. Slušati
- roditelji koji znaju slušati, oni se ne svađaju, a oni koji se svađaju, oni ne znaju slušati
- za dobro slušanje potrebno je stvoriti nutarnji prostor, osloboditi se što je moguće više vlastitih predrasuda i negativnih emocija
- stvoriti u sebi osjetljivo stanje duha koje ne osuđuje nego pokušava razumjeti osobu koja govori
- Bog nam je dao jedna usta i dva uha da više slušamo, a manje govorimo
- osnovni princip psihoterapije: psihoterapeut treba 80% vremena slušati svoga pacijenta, a samo 20% govoriti.
1.3.3. Upoznati
- upoznati dobro svoju djecu, ne znači naći objašnjenje za svako njihovo ponašanje
- često pogrešna interpretacija ponašanja daje pogrešnu sliku djeteta s teškim posljedicama za plodne međuljudske odnose
- pravo poznavanje znači približavanje osobi, ulaženje u njezin nutarnji svijet, u njezinu samoću
- roditelji će moći istinski upoznati svoju djecu ako ih budu znali i htjeli stvoriti atmosferu slobode i povjerenja.
1.3.4. Djelovati (intervenirati, nešto učiniti)
- praksa je pokazala da je intervencija roditelja često bila kontraproduktivn
- što više roditelji interveniraju i zahtijevaju, to djeca manje čine
- to je radi toga što roditelji često interveniraju u jakom afektu, impulsivno i agresivno
- ako su roditelji pod utjecajem jakih negativnih emocija, onda je bolje ne reagirati odmah
- ne intervenirati odmah, znači znati se zauzdati i pustiti da djeluje šutnja, da dođe prikladno vrijeme
- Bog kao najbolji pedagog u odgoju svog naroda ne intervenira uvijek kad bismo mi to očekivali
- On pokazuje svoju prisutnost tako da se ne pokazuje
- intervenirati znači pomoći osobi da pronađe pravo rješenje svoga problema i podržati je da ga primijeni u svom životu
- intervenirati znači pomoći osobi da dobro postavi svoj problem, da bude što je moguće više objektivnija
- da nauči procjenjivati razna rješenja i odabirati ona najbolja.
p. Mijo Nikić
Post je objavljen 03.06.2009. u 21:31 sati.