Kad sam već bila na obali zaljeva (ili barem onoga što je nekoć bio zaljev, a sada je delta Sumide stvorena nasipanjem umjetnih otoka), odlučih se prošetati po kvartu. Kao uvijek, kontrasti modernog i dotrajalog su fotogenični.
Većina tog dijela Tokya novijeg je datuma, s podosta impresivnih nebodera. Pa puštam slikama da govore:
Blizanci spojeni mostom pri vrhu, s trojčićem u pozadini.
To se zove neboderom...
Jutro je bilo vrlo vlažno. Iznimno vlažno. Potpuno vlažno. Toliko vlažno da se jedva osjetila granica između zraka i rijeke/zaljeva.
Malo vedrine u dizajnu pješačkog nadhodnika.
Tokijske prometnice su prizor za sebe: most preko jednog od kanala Sumide.
Djeluje kao ugodno susjedstvo za život, ako vam ne smeta vlagurina i povremeni vonjevi s rijeke.
Japanci su čudni, ne samo umjesto pod zemljom žice radije povlače zrakom, nego čak i cjevovode preko kanala vode mostom.
Tipična neobična tokijska slika.
Volim brodove, pogotovo rabljene. :)
Već se bližilo 8 sati, pa eto službenika kako ide na posao (subotom, jadnik), dok mu dokoniji sugrađani ribičijaju.
Ručnik oko vrata služi za brisanje znoja, i redoviti je rekvizit Japanaca ljeti.
Još jedan od redovitih japanskih rekvizita, čak i kada nije kišno razdoblje.
Bauštelci su uvijek fotogenični. :)
Izložba dječjih crteža festivala u postaji podzemne, s naglaskom na glavnu atrakciju svakog ljetnog festivala - vatromet.
(iako sam provela cijelo ljeto u Japanu, uspjela sam propustiti sve vatromete... tsk)
Još dječjih djela iz podzemne: ovo su božanstva vjetra (gore lijevo) i groma (ostala tri).
Još slika na Photobucketu.
Post je objavljen 03.06.2009. u 16:33 sati.