Marketing
Tko će kome...
Dobro kaže shelly, nema seksa na mom blogu, nema preživanih misli, nema ...... Nema.
Baci me ponekad ovo bespuće misli, i onda svaki dan kad mi se nešto desi mislim si, pa i nije toliko zanimljivo ili možda ne znam prebaciti na papir. Ali blog je ionako namjenjen za putopisne zgode i nezgode, sve moje privatne priče ostaju za neki drugi put, ili za neki drugi blog.
Događaj koji se desio juče spada u putopisne nezgode. Ne kažem da je nešto zanimljiv, ali u svakom slučaju, ovo je moj jedini način antireklame, a to ću rado učiniti ovaj put.
Za 12 dana mi treba doći jako draga prijateljica. Sa sinom od 9 godina. Kupila je kartu, sva sretna. Obećala je djetetu da će vidjeti Disneyland, i otkad sam ja došla u Pariz, ona želi doći.
Dakle, kupila je kartu. Mali se već počeo hvaliti pred svojim prijateljima kako će ga mama voditi u Disneland. Svi sretni. Ja jedva čekam jer ju nisam vidjela dugo, a nas dvije uvijek imamo šta za reći. Kao one dvije u zatvoru, što su bile u istoj ćeliji 30 godina, pa kad su napokon puštene na slobodu, jedna će drugoj "E moja, zaboravila sam ti reći....."
Trebalo je ugovoriti smještaj. Najpovoljnija i svakako, mislili smo, najbolja opcija je bio stan koji se iznajmljuje na tjedan dana. Ne samo radi cijene, nego radi lokacije, koja je iznimno blizu nas. I blizu svega, što je još bolje. Dapače, kad su bili "naši" mladenci, bili su smješteni u istom stanu, i koliko sam upoznata, bili su strašno zadovoljni.
Vlasnik tog stana je čovjek koji drži "jedini hrvatski restoran u Parizu i Francuskoj" kako sam voli reći, ujedno iznajmljuje i dva stana turistima.
Super.
Dogovorim se ja tako sa čovjekom, a dogovor, jelte, kuću gradi, i sve sređeno. Od tog i tog perioda, 5 dana, majka komada 1, dijete komada 1.
Može li?
Ma moooooože, nego šta, taman sam ugovorio sve, baš taj period imam slobodno.
Odlično.
I maštamo tako nas dvije gdje ćemo sve ići, lete slike preko skajpa, a mogli bi jedan dan otići i do hrvatskog restorana i pojesti ražnjiće.
Sve do jučer.
Dobijem ja poruku sa puno ispričavanja i kajanja, dakle sms (!!!) vrlo nejasna sadržaja, ali jasne poante: gospodin koji uvija salvete u obliku kravate u svom restoranu koji radi na parove razbroj se (čitaj: kad mu se radi, restoran je otvoren - ne ovo nije bijes, nego prije nisam pisala o tome) otkazuje smještaj.
Moooolim?!
Nisam mu ništa odgovorila.
Imam prioritete za riješiti.
Moram naći smještaj za ženu i dijete koji dolaze za 13 dana.
SVI hoteli zauzeti.
Osim jednog na vrlo sumnjivoj lokaciji, ali nema veze. Daj šta daš.
Hotel se javlja za pola sata.
Complete.
I par nekih kojima je cijena preko 150€ noć. Zaboga.
Uz svesrdnu Tijaninu i Borisovu pomoć, čiji se skajp užario, pokušavamo sve što možemo. Ja sam luda,jednostavno ne znam otkud krenuti. Prijateljica čeka i grize nokte.
Baš u tom periodu kad prija treba doći, održava se Air show u Parizu.
Idemo tražiti hostele.
Može li zajednički wc, pitam ja priju?
Ma može, šta god, samo daj.....
SVI hosteli zauzeti.
Osim onih koji imaju vrlo loše recenzije, a lokacija im je ajme majko.
Pitam ja priju, do koje cijene da idem?
Ma do koje možeš najjeftinije doći, sad mi je sve kao Hilton, odgovara ona meni.
Četiri sata, tri kile živaca i 500 tisuća klikova kasnije, napokon smo našli smještaj.
U jednom malom stanu, smještenom tik pored Louvra, za fantasičnu cijenu!
Bolje nego što smo se nadali.
Boris je poslao čovjeku mail, čovjek se javio u roku 20 minuta.
Jutros je uplaćen polog! Sve je riješeno.
Tako ako vam zatreba, evo link:
apartmani u Parizu - za turiste
Broj od vlasnika hr restorana sam izbrisala iz moba.
A ražnjiće mogu jesti i doma.... bez knedle u grlu.
(Tony svaka tebi čast, al tako se posao ne radi) 
Post je objavljen 02.06.2009. u 12:44 sati.