Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.
Enes Kišević - Valcer vir
Budi valcer vir,
Vrtlog vjetra nek te vije.
Budi glazbe dubok mir,
Budi sunce poezije.
Budi sve što ja ne mogu,
Što mi drugi zgazi, uze.
Vrati u ljubav vjeru Bogu,
Vrati vatri iskru suze.
Budi takva kakva jesi,
Ne mijenjaj se za sva blaga.
Uvijek nek' ti miso resi
Ona tiha patnja draga.
Ma koliko bila žena
Uvijek više tajna budi.
Budi šutnja al' iskrena
Nek' te vječno slute ljudi.
I daj duši svojoj strepnju,
Neka čezne, ljubi, pati.
Daj ljepoti smrti zebnju,
I u ljubav vjeru vrati.
Budi suza na dnu mora
Što je osmijeh oka krije.
Budi žubor sa izvora,
Budi sunce poezije.
NEDJELJIVOST
osvajati tvoju ljubav,
osvajati tvoju slobodu:
isto je
što i svjetlost razlamati.
dijeliti mene od tebe,
i onda kada nas nema:
isto je
što i more razdvajati.
Sijeda djeca
Sve to što čovjek stvori
to još se sagraditi može,
ali oni ruše i ono
što Ti si stvorio, Bože.
Podijelili su i Tebe
da lakše vladaju s nama.
O, kad bi mogli i zrak bi
sapeli s granicama.
Kako je čovjek mali,
kako zarasto u mržnji,
a grana ruža miriši
i ruci koja je skrši
Kako plakao ne bih,
ta puklo bi srce i svecu
kad vidim da Majke na svijet
rađaju sijedu djecu.
Za kakav mir mi je ginut
kad mir oduvijek postoji
On bi se i sada čuo
da ne zveckate oružjem svojim.
Za koju mi zemlju je pasti
kad ja sav pripadam zemlji
I sve nedužne žrtve
sahranjene su u meni.
Pahulje, pahulje, pa hulje
Sve što niže padam
sve više svijet se veseli,
U padu se masovno dopadam.
Svatko me gazit poželi.
Slobodno gazite, onako svojski,
bez milosti, bez dobrote.
Ja padam, madam, za vasu sreću.
Za kulisu vaše ljepote.
Samo bez njeznosti, molim,
ne sniježite, gazite jače!
Stvarno me nista ne boli,
probajte cizmom, dapače.
Bez bojazni, krzneni zimzeleni,
divljač je na banketu.
Zdušnije, zdušnije, ingeniozni,
do guše mi zarijete petu.
Nešto premekano gazite krhki.
U padu vrlo smo bliski.
Učeni blistavim primjerom mojim
i sami bivate skliski.
Ne libite se, gazite jače,
koliko srce vam voli.
U ime čiste duše sto plače
ja pozdravljam sve ljudske boli.
Zdravo, gradski čistaći jave!
Ne lopatom, sam ću se diči.
Već oblak bijelom gestom zove -
bez traga ću, bez traga, otiči.
PRVE, PRAVE I DRUGE LJUBAVI
Miriše po snijegu
tvoja prva ljubav ne prolazi
ako snijeg padne
netko će drugi ljubiti njene stope
i zato moliš snijeg da ne pada
miriše po kiši proljetnoj
tvoja prava ljubav ne dolazi
ako kiša padne
usput bi mogla presvući mokru haljinu
i zato prvu kap proljetnu u nebo bacaš
a u tvojoj sobi
more slano od ljubavi miriše
pjeni se kroz noć
i šumi...
POSLIJE KRUGA
Da sam te sreo poslije kruga
Kad sam se vraćao tebi
Bio bih tvoj vjerni sluga
Ništa se mijenjalo ne bi
Al ja sam bio radoznao
Htio sam spoznati krug
Letjet još nisam znao
A put je bio predug
I letio sam kao pčela
Omamljen mirisom cvijeta
Duša mi je pobjeći htjela
Od tijela i od svijeta
I padajući naučio sam
kako se podiže sam
Uzdižući se padao sam
Pa sad i koračati znam
Al još mi duša mira nema
Još kružim navikom kruga
Još uvijek pjesmom pripadam svima
Al samo orla imam za druga.
ZEMLJA IZ OČIJU
Mi ni suza više nemamo.
Kad netko od nas
u tuđini ode,
nama umjesto suza
zemlja na oči navrije.
I dok na lijesu čitamo
konačnu adresu boravka,
čini nam se
da cijelu domovinu
lopatama nabacamo,
ne možemo muke svoje
zatrpati -
Tolika se neka praznina
u nama provali.
Sve je u svemu
Izašao sam samo iz sna u san.
Lica se svoga ne sjećam.
Gubitka nema. Plakati čemu?
Opet sam tu. Sve je u svemu.
Dok bijah ko vi, lelujah zrak,
a sad sam kao svjetlost lak.
Tijelo mi više ne baca sjenu.
Opet sam tu. Sve je u svemu.
Izvan života, izvan smrti,
nikakve boli vise ne cutim.
Ne pitam tko sam. Nit težim čemu.
Opet sam tu. Sve je u svemu.
O, kad bih mogao, blaženi grebe,
od svega toga oduzet sebe,
ja sve bih dao za mrvu žara
da opet sebe iz nista stvaram
BUDI SUNCE POEZIJE
Budi vječni valcer vir... Vtrlog vjetra nek te vije
Budi glazbe dubok mir...Budi sunce poezije
Budi sve što ja ne mogu...Što mi drugi zgazi, uze
Vrati u ljubav vjeru Bogu... Vrati vatri iskru suze
Budi takva kakva jesi... Ne mijenjaj se za sva blaga
Uvijek nek te miso resi...Ona tiha patnja draga
Ma koliko bila žena... Uvijek više tajna budi
Budi šutnja, al' iskrena...nek te vječno slute ljudi
I daj duši svojoj strepnju...Neka čezne, ljubi, pati
Daj ljepoti smrti zebnju...I u ljubav vjeru vrati
Budi suza na dnu mora... Što je osmijeh oka krije
Budi žubor sa izvora... Budi sunce poezije.
Post je objavljen 30.05.2009. u 18:59 sati.