Gledam kroz prozor kako pada
i nimalo me ne obuzima tuga
jer znam da poslije svake kiše
pojavi se sunce i duga.
Najviše volim tu sitnu kišu
kad se sakrijemo pod jaknu tvoju
dok mi kiša teče niz lice
ti rukom s čela sklanjaš kosu moju.
Dok piješ mi rosu s trepavica
promrzlo lice ljubiš kradom
svijesni nismo da prestala je kiša
da se duga pojavila nad gradom.
Nismo primjetili sunce,
ni dugu, ni njezine boje
nismo primjetili nikoga drugog
tada smo postojali
samo nas dvoje.
Post je objavljen 29.05.2009. u 16:47 sati.