( Petrarka – strah me kad se misao onog dana sjeti )
( Prost.Beskon.- Vrijeme je da kreneš ljubavi )
U čas ovaj jeza prože tijelo,
strah potjera misao na onaj dan,
kad napustih jedan život vrijedan.
Zar spram sebe ja učinih zlodjelo?
Pa ostavljam ono što je gorjelo,
i tamu noći kudim što sam budan
i vidim cvijet lijep ko nijedan
a ječi ono što me zaboljelo.
Duša tvoja pod kestenom razlita
zar ne može njega da zaboravi
i šum krošnje proljeća vjetrovita.
Čuh; vrijeme je da kreneš ljubavi,
a u oku bješe smrt zagasita
osuda tvoja što ljubav obezglavi.
................................................................
Post je objavljen 28.05.2009. u 11:04 sati.