Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/perdido

Marketing

Stanje mozga nakon tuširanja

Što sve mozak složi nakon radnog dana... Nakon ponoćnog tuširanja uz čašu hladne vode i pljugu? Ne biste vjerovali!
Ne znam koji mi je kurac?! Konačno bih trebao biti zadovoljan, ali i dalje nije to to. Ono što sam htio. Imam posao koji je OK i koji je dobro plaćen, obzirom da radim kao prodavač. Konačno živim u super stanu. Ipak ima nešto u onome – treća sreća. Stanovao sam u Novom Zagrebu, na Zapruđu sa doslovce ludom cimericom koja studira veterinu već pun kurac dugo i kao obožava životinje, ali svom psu piči takve doze vitamina da bi i konja predozirala. Užas! Srećom, ili nesrećom, cura na poslu se rastajala od svog muža nakon šest mjeseci braka i nije htjela natrag starcima. Uletjela je meni jedan dan sa spikom da stanujemo zajedno i ja sam bez previše razmišljanja pristao na to. Cura je stvarno super, nemam riječi. Dobro se slažemo i sve je OK. No, tu je u igri i jedan kolega sa posla sa kojim se ona u međuvremenu spetljala i koji je sada kod nas 24h dnevno. Svi smo u istoj smjeni na poslu i još se u stanu gledamo. Malo previše! Srećom svatko ima svoju sobu i recimo da donekle mogu imati svoj mir kada to poželim, ali kada me uhvati nekakvo moje stanje i kada se zatvorim u sobu... I onda kada izađem, bombardiranje sa spikama. Kaj te boli kurac kaj mi je?! Nisam zamišljao da će mi život u ovome stanu biti ovakav! Ne znam da li sam možda ljubomoran što ja tako ne mogu? Što sam već jebenih godinu dana u Zagrebu, a nemam nikoga? Mogu li sebe kriviti za raspad Trokuta i... što ne znam gdje je Ana i je li dobro i što Goran i dalje guta Xanaxe i ostala sranja? Jesam li kriv što i onaj simpa dečko koji radi u suprotnoj smjeni ne može (ili ne zna) izjasniti se u pogledu mene, već shvaća to samo kao zezanciju? Jesam li kriv što sam dopustio da cimericin frajer bude konstantno kod nas? Jesam li nepravedan prema njemu u pogledu što me (nas) vozi na i sa posla i što nam je prošli tjedan kupovao hranu, jer nismo imali ni lipe? Mogu li biti veći idiot od najvećeg idiota?
S druge strane se stvarno ne smijem žaliti... Nakon nekoliko mjeseci stanovanja u ovome stanu, konačno se osjećam kao da je stan zaista moj. Konačno sam si krenuo uređivati sobu po svome guštu. Naručio sam si žute zavjese. Naručio sam si krevet i ormar iz Ikee. Za koji dan kada skinem glupe dječje tapete sa nilskim konjićima, slonićima i zečićima idem po boju za zidove; narančastu i tamno zelenu. U Baumaxu sam si našao metalnu stalažu za terarije... Ma, soba će mi biti baš ''jungle look''. To me veseli! Konačno si mogu to priuštiti. A tolika želja mi je bila i da si konačno opet nabavim leće. Treba ih sada dočekati za koji dan. A još veća želja mi je bila da si kupim sunčane Ray Ban... I jesam! Kupio sam si ih. Pljunuo pare i jebiga! Zaista ne vidim razloga da budem nezadovoljan! ...još samo mi je jedna želja, a to je vlastiti stan, a što će sa tom realizacijom biti tek ću znati početkom iduće godine.
Jučer sam imao sranje sa laptopom. Nije se htio upaliti. Lud sam bio! Skuhao si kavu, zapalio pljugu i klik na dugme i... neće! Pio sam kavu buljeći u zid! Užas! Na kraju je frend pogledao i utvrdio da je baterija bila toliko prazna da praznija nije mogla biti, a adapter nije furao struju da ju puni. Srećom, sve je riješeno za 0 kn troška. Zapravo za 18kn, jer sam mu kupio kutiju pljuga.
I tako iz dana u dan... iz noći u noć... provodim dane u njihovu društvu. Kada negdje i odem... Doživljavam drame kao da su mi starci... Gdje si bio? Šta si radio? ...i ostalo. Kaj vas boli kurac?! Samo mi je glupo išta im reći, jer su takve osobe da bi digle nos u roku odmah. I ovo večeras kad nam je rekla da bi mogli svaki dan prebrisat rub WC školjke nakon pišanja... Ajde, dobro... Možda ju ponekad i zapišam, ali ju i obrišem kad ju zapišam. A frajer joj izjavi kako on ne piša stoječki, već sjedne, jer mu se ne da stajat. Đizzzz... Jebote, pa koji još frajer piša sjedeći na WC-u?! (Dobro, Saša je takav (bio).) I tako sam ja neizravno okrivljen da zapišavam... sve. Eto!
Za kraj... Fotka za uspomenu na ''prekrasne'' dječje tapete i prvo fotkanje sa Banicama na nosu, za ušima, pred očima ili kako god...

Image Hosted by ImageShack.us


Post je objavljen 22.05.2009. u 01:56 sati.