Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! – Riječi su Isusove u kojima sažimlje bit svoga cjelokupnog nauka. On nas poziva da ostanemo u njegovoj ljubavi, da vidimo kakva je to ljubav i da takvom ljubavlju i mi ljubimo jedni druge.
Ljubav o kojoj Isus govori je ona istinska, prava i nesebična ljubav, velikodušna, strpljiva, dobrostiva ljubav koja ne zavidi i ne razmeće se, ne oholi se i nije nepristojna, ne traži svoje koristi, nije razdražljiva, ne pamti zlo, ne raduje se nepravdi a raduje se istini, sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, svemu odolijeva. To je ljubav koja nikad ne prestaje (usp.1 Kor 13, 4-8).
To je ljubav kojoj ni jedna žrtva nije teška. Pa ni ona koja traži najviše: potpuno se predati za drugoga.“ Isus je riječima:„Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ učenicima najavio svoju nasilnu smrt koja će biti potvrda svega onog što je govorio i za ljude činio. Njegova ljubav je uistinu djelatna ljubav. To je ljubav koja proizlazi iz potpunog i istinskog predanja u volju Očevu. Isus je upravo takvu ljubav i dokazao svojim djelima. Dao je život svoj za svoje prijatelje.
Tko su prijatelji Isusovi?
Odgovor znamo. Dao ga je sam Isus rekavši: Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga“. Isus je sa svoje strane učinio sve. Sve što je rekao i obećao izvršio je. Ništa nije zadržao za sebe – sve je dao.
Ali od nas očekuje odgovor. Njegova ponuda je otvorena……hoćemo li prihvatiti? Hoćemo li biti prijatelji njegovi?
Ako hoćemo prihvatiti Isusovu ljubav i biti njegovi prijatelji moramo slušati i vršiti njegove zapovijedi. Prvenstveno zapovijed ljubavi jer kršćanski je život rođen iz ljubavi i zauvijek ostaje ljubav. Isus nas prihvaća svojim prijateljima jer nas ljubi. On očekuje da tu ljubav uzvratimo. Tu se ne radi o ljubavi kao nekom pobožnom osjećaju nego o istinskom i djelotvornom vršenju volje Božje.
Volja Božja i zapovijed njegova je da ljubimo jedni druge. A često i prečesto je upravo ljubav prema drugima kamen spoticanja u našim životima. Shvaćanja ljubavi u današnjem svijetu postala su vrlo čudna. U inflaciji riječi koje koristimo ljubavlju nazivamo sve i svašta. A tek kako je provodimo u život?!
Koliko smo puta i sami izgovorili ono zlatno pravilo – sve što želite da ljudi čine vama, to i vi činite njima (usp. Mt 7,12) i učinili upravo suprotno?!
Ljubiti ljubavlju na koju nas Bog poziva nama ljudima je nemoguće. Ali što je ljudima nemoguće Bogu je moguće. Zato nas Isus i poziva da ostanemo u njegovoj ljubavi. Ostanemo li u Isusovoj ljubavi i vršimo li njegove zapovijedi nemoguće nam postaje i te kako mogućim. Jer kaže Isus:“Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime“ (red. 16). O kojega li veličanstvenog obećanja! Neka Duh Sveti prosvijetli srca naša i um da možemo ovo shvatiti i odgovoriti na ovaj poziv Božje ljubavi i milosrđa.
Uđimo u srca svoja i ispitajmo se kakva je naša ljubav. U djelima, riječima, mislima, željama, nakanama srca…..ljubimo li uistinu jedni druge? Podignimo svoj pogled na križ, pogledajmo raspetog Krista i svi odgovori su tu….
Očuvajte sebe u ljubavi Božjoj i očekujte milosrđe našega Gospodina Isusa Krista, za život vječni! (Jd 1, 21)
Probudi se, dušo moja! (Ps 57, 9)
Ljiljana
Post je objavljen 15.05.2009. u 13:56 sati.