Jecala je ,sva tuga koju je krila u svojim mislima, osjećanjima sve ove godine izašla je na vrata njene duše. Suze su milovale njeno lice. Pokušavala je da ih zaustavi ,ali uzalud, ona druga nestašna djevojčica u njoj je je pobjedila,zavladala je njenim tijelom....... Znala je da će morati da se bori sa njom ,ali kako?
Zatvorila je oči pokušavajući da se smiri,opet je vidjela njega,njegov osmijeh, iskru u očima.
NE, glasno je vrisnula, pokušavla ubijediti nestašnu djevojčicu,da su te igre opasne,da može neko da se povrijedi.
U ovom slučaju to je bila ona.
Njen kolega ,što još više otežava situaciju ,nema porodicu, momak je,pomisao na to još više je uznemirila.
Znala je od prvog dana,da ne smije da misli na njega, da to nije
za nju,ali jednostavno se desilo.
Mnoge stvari u životu čovjek ne želi, izbjegava, zaobilazi, nečemu se čudi,ali jednog dana dođe tren kada ga sve to stigne.
U njenim ušima su odzvanjale riječi: "Grijeh svoj uvijek pred sobom nosim".
NASTAVIĆE SE
Post je objavljen 12.05.2009. u 20:19 sati.