Pregled posta

MORSKA ČUDOVIŠTA(prvi dio)

DRAMA U SJEVERNOM MORU
Oni koji su preživjeli napad, ispričali su priču koja se dugo prepričavala po svjetskim lukama. Iz mora je izronila lignja čiji su pipci bili dugi možda i pedeset metara. Svojim snažnim krakovima dograbila je malu škunu drobeći njenu krhku konstrukciju.
Tog tihog dana, 10. svibnja 1847. godine, brtanska je škuna “Pearl” mirovala na površini Pacifika. Nije bilo ni daška vjetra, pa se posada odmarala, dok je zapovjednik James Floyd u svojoj kabini sređivao brodski dnevnik. Odjednom je s lijeve strane ugledao neki parabrod, a onda mu je pogled skliznuo prema nekoj golemoj sivoj masi što je izronila iz mračnih morskih dubina. Kapetan je dograbio pušku i nekoliko puta opalio na divovsku lignju što se ukazala na površini. To je, izleda, bila greška. Neman je za kratko zaronila a onda se svom silinom ustrijemila na britansku škunu.
Oni koji su preživjeli napad, ispričali su dramatičnu priču koja se dugo prepričavala po svjetskim lukama. Iz mora je izronila lignja cudovišnih dimenzija, čiji su pipci bili dugi možda i pedeset metara. Svojim snažnim krakovima debelim poput debala, dograbila je malu škunu i naprosto je izdigla iz mora drobeći njenu krhku konstrukciju. Tog su časa s palube u more popadali svi mornari, a škuna se prevrnula i uskoro potonula.


OČI BEZ KAPAKA
Uplašene mornare, među kojima je jedan završio u utrobi opake nemani, spasio je parabrod “Strathowen”, čiji su pomorci cijeli događaj bespomoćno promatrali sa palube.
Godinu dana kasnije, 1848. godine, u vodama na jugu Afrike, nalazio se engleski jedrenjak “Dedalus”. Zapovjednik se McQine nalazio na zapovjednom mostu zabrinuto prateći mračno i olujno nebo, kada mu je pogled privuklo nešto bjeličasto što je plivalo bočno od jedrenjaka. Pomislio je kako tako dugu ribu još nikada nije vidio u ovim vodama, kada je more zapjenilo i iznad površine se pojavila divovska zmijolika glava razjapljenih vilica u kojoj su blistala tri reda dugih, oštrih zuba čudno zakrivljenih, poput oštrih srpova!

Užas je bila kompletna kada se glava na dugom, močnom, mišičavom tijelu, s vratom na kome se moglo razabrati nešto nalik grivi, nastavila uzdizati sve više prema palubi. Sada je McQine mogao lijepo vidjeti da su se “u očnim dupljama mutno crvenile "oči bez kapaka” i da ih neman promatra gotovo nezainteresirano. Glava se i dalje uzdizala i uskoro je dosegla visinu vrha jarbola.
I upravo kada je posada pomislila da im je odzvonilo, da će postati žrtve nemani iz priča koje su toliko puta slušali u lučkim krčmama, morska se zmija počela povlačiti u more. Na kraju je snažno pljusnula, ostavljajući iza sebe pjenušavi morski vrtlog, koji se bjelasao još dugo nakon što je potpuno iščezla u morskom plavetnilu.
Morska zmija iz voda na jugu Afrike nazvana je Dedalus po jedrenjaku čija ju je posada prva vidjela. Slljedećih desetljeća vidjeli su je mnoge posade na raznim širinama južnog Atlantika i mada je bila zastrašujučeg izgleda i dimenzija, nikada nije nasrnula niti na jedan brod. Dedalus je tako ostao zapamčen više kao atrakcija, nego kao strah i trepet plavih staza što su vodile prema Indiji.

SUDAR SA MORSKOM ZMIJOM
Bogata kronika pojavljivanja gigantskih morskih stvorenja bilježi i događaj koji se odigrao 17. studenog 1861. godine u blizini Kanarskih otoka. Tog je dana posada ratnog broda “Alecton” opazila u moru divovsku lignju na koju je čak ispalila i nekoliko plotuna. Iako je bila ranjena, lignja je uspjela pobjeći i nestati u morskim dubinama.

Dvadeset godina kasnije, 1881, škotski se brod “Bertie” nalazio oko 140 kilometara duboko u vodama Sjevernog mora. Iznenada, posada je primijetila tri neobične “grbe” kako paraju površinu mora. Nije se odmah moglo zaključiti o kakvoj se životinji radi, ali kada se iznad morske površine pojavio dio ogromne ružne glave prekriven nečim što je najviše ličilo morskim algama, posadi je zastao dah. Nije ni čudo, jer se morsko čudovište ustrijemilo pravo na njihov brod.
Posada “Bertie” panično je pokušala da izbjegne direkti sudar i otvoreni okršaj, ali je jedan preplašeni mornar u panici počeo da puca. To je još više razjarilo morsko cudovište, koje je svojim ogromnim snažnim zmijolikim tijelom toliko ustalasalo more da je prijetila realna opasnost da se ribarski brod prevrne. Kompletan pribor i oprema za lov ribe u sjevernim vodama naprosto je pometen s pramca, a dva člana posade su teško povrijeđena. Na kraju, zapovjednik je morao promijeniti kurs i upraviti brod ka najbližoj luci, ali ih je čak i tada razdražena orijaška morska zmija nastavila da progoni. Tek kada je pala noć, razjareno je cudovište napokon odustalo od potjere i izgubilo se u mračnim vodama Sjevernog mora.


ČUDOVIŠNA KORNJAČA
Pri pomisli na morska čudovišta, većina ljudi u glavi stvori sliku o ogromnim oktopodima ili zmijolikim monstrumima što vrebaju iz mračnih dubina. Medutim, mnogi vjeruju da postoji i drugačija vrsta morskih čudovišta primiječenih u oceanima širom svijeta – gigantske kornjače.
Dok je putovao blizu jugoistočne španjolske obale 1484. godine, Christopher Columbo spazio je nepoznatu ogromnu pojavu. Bilo je to, zapisao je glasoviti moreplovac,"ružno morsko čudovište veličine skoro srednjeg morskog kita, s oklopom sličnim kornjačinim, užasnom glavom poput gigantskog balona, i -dva krila".
Skoro 500 godina kasnije, octobra mjeseca 1937. godine, jedan je kubanski ribar, takoder, uočio čudovište slično kornjači. Životinja je bila zastrašujučih dimenzija: duga preko pedeset metara i teška možda više i od stotinu tona. Na lice mjesta sljedečih su dana stigli prirodnjaci koji su procijenili da je "nepoznati divovski reptil najmanje 500 godina star".
U martu 1955. godine, čovjek zalutao na kolumbijskoj obali, posmatrao je more. Najedanput je ugledao sličnu kreaturu dugu najvjerovatnije četiri metra. Prema noviskim agencijama, Gabriel Garcia Marquez, dobitnik Nobelove nagrade, je izjavio da je čovjek , "vidio veliku žutu kornjaču, ogromne glave i 'napuhanih' očiju koje podsječaju na velike staklene lopte".

I još jedan svjedok imao je "susret treće vrste" sa čudovišnom kornjačom. Ribar iz Majamija, Bruce Mournier izjavio je da se, dok je ronio u vodama Bahama, susreo oči u oči sa "ogromnom životinjom koja je na leđima imala oklop". Mournier tvrdi da je težila najmanje dvije stotine kilograma, i da je "imala izrazito naprijed izbačenu majmunoliku glavu". Ze svo vrijeme se tromo uvijala, praveći pokrete slične zmiji.
Ako monstrouzne kornjače uistinu postoje, gdje bi im onda mogla biti "mrijestišta"? Gdje žive i odakle dolaze?
Čudovišta su, navodno, primiječena i na Karibima, i u blizini Kanade, ali i u evropskim morima. Sva tri zemljopisna područja imaju jednu zajedničku stvar: leže u vodama kojima struji Golfska morska struja. Zahvaljujući tom podatku, prirodnjaci su zaključili da bi vode golfske struje mogle biti njihova prirodna životna sredina i pogodno područje za opstanak. Da li je baš tako, teško je potvrditi ali i osporiti. Čekaju se nova svjedočanstva i novi podaci, a nekoliko međunarodnih znanstvenih timova tokom idućih godina sprovest ce složena istraživanja na mnogim područjima Atlantika.

TOPOVNJAČA PROTIV ČUDOVIŠTA
U godinama koje su oznacčle kraj 19. stoljeca, svijet je uzbuđivalo novinsko izvješče zapovjednika francuske topovnjače “Lavina”, koji je 1897. i 1898. godine u vijetnamskim vodama doživio niz dramatičnih susreta s nepoznatim morskim monstrumima.
“U srpnju 1897.” - piše kapetan L’grezil - “prvi put smo sreli dvije ogromne životinje čudovišnog izgleda. Bile su dugačke oko 20 metara, a debele izmedu dva i tri metra. Karakteristično je da te životinje nisu imale ukručeno tijelo kao što to imaju kitovi, nego su se kretale valovito, kao zmije, ali u vertikalnim pokretima. Ispalili smo na njih jedan hitac iz topa na daljinu od 600 metara, ali ih nismo pogodili. Životinje su odmah zaronile, bučno duvajući i pjeneći morsku površinu. Više se nisu pojavile, ali nam se ucinilo da smo na trenutak vidjeli njihove glave koje su bile vrlo male i ne srazmjerne ogromnim tijelima.

Sedam mjeseci kasnije, 15. veljače 1898. godine, ploveći zaljevom Faici Long, ponovo sam ugledao neobične morske kreature i naredio da se pripremi pokretni top. S daljine od 300-400 metara ispalili smo nekoliko plotuna i siguran sam da su najmanje dva projektila pogodila jednu od čudovišnih životinja. Tada sam odlucio da je dotučem jednim udarcem pramcem broda, ali je ona bila brža od ‘Lavina’. Krenula je prema obali, ali svaki put kada bi zašla u pličak životinja se vračala što mi je omogućilo da je sustignem i da se uvjerim kakvih je monstruoznih dimenzija. Bila je ocito upaničena i svaki čas je izranjala na površinu, krecuci se valovito. Njenom izranjanju uvijek bi prethodio mlaz pare i vodoskok sitnih morskih kapljica, pračen reskim i prodornim zvižducima.
Životinja je bila siva, s više crnih peraja. Lako smo je slijedili po krugovima od četiri-pet metara u precniku, koje je na potpuno mirnoj površini mora izazivalo njeno disanje. U jednom sam trenutku pomislio da cu je zakačiti pramcem broda, ali nam je ipak uspjela izmaći. Potjera je trajala oko sat i pol, a onda smo bili prisiljeni da odustanemo, jer se spustila noć.”
Priča o čudovišnim morskim zmijama iz vijetnamskog zaljeva time se ne završava. Sljedećih mjeseci i godina viđale su ih posade mnogih brodova, među njima i zapovjednik jedne francuske krstarice, koji je 1905. plovio uz vijetnamsku obalu. On je neman opisao ovako:
“Velika glava na snažnom vratu pomolila se iz mora na visini većoj od dva metra. Ličila je na divovsku glavu kornjače. Zatim se ukazalo sivo peraje dugo najmanje jedan i visoko pola metra. Nije se dugo zadržala iznad vode. Tek toliko da bi znatiželjno osmotrila okolinu. Zatim je nestala u dubinama ostavljajuči iza sebe pjenušavo more...”
NASTAVLJA SE...


Post je objavljen 12.05.2009. u 17:29 sati.