Marketing
Tokyo, prvi put. Dio deseti: Odaiba
U ponedjeljak ujutro uputila sam se u noviji dio Tokya, izgrađen na nasutom dijelu Tokijskog zaljeva. Odaiba je doslovno sagrađena na smeću, ali jedan je od ljepših dijelova Tokya. Možda samo zbog blizine mora... I vožnja do Odaibe je slikovita. Do tamo vodi "bezpilotna" linija vlaka Yurikamome koja vozi koji kat iznad redovitih prometnica i s koje puca lijepi pogled na grad. Šteta samo što je vrijeme bilo (opet) oblačno.
Na Shinbashi postaji blizu Yurikamome terminala uočih i slikah izloženi mikoshi, pokretni hram, i ne sluteći da ćemo se opet sresti.
Par razglednica iz vožnje Yurikamome linijom...
(primijetite ceste na kat)
Prvi pogled na Odaibu.
Odaibu s glavninom Tokya spaja Rainbow bridge (opet, to mu je službeno ime), jedan od simbola grada. Jest da ovo nije najreprezentativniji kut...
Pogled s mosta.
Yurikamome postaje na Odaibi su otprilike na razini drugog kata, ali mreža prostranih nadhodnika povezuje ih s terasama i ulazima javnih zgrada. Ukupni dojam je pomalo znanstveno-fantastični, i vrlo kul.
Dječje igralište na terasi stambene zgrade.
Odazvala sam se zovu mora i spustila prema obali... Rijetko je u japanskim velegradovima naći ovako dostupnu obalu, uz koju se može šetati i na plažicama zagaziti u more.
Razglednica Duginog mosta.
Ah, Japanci.
Ako malo zažmiriš, možeš zamisliti da si u New Yorku.
Zbilja šteta što je vrijeme bilo tako oblačno... Nastavih šetnju duž obale, okolo Odaibe.
Bliže otvorenom moru radni je dio Tokijskog zaljeva, koji se gubi u izmaglici.
Skulptura Nedjeljno popodne snimljena u ponedjeljak ujutro. ;)
Autor Shigeo Fukuda.
Jedna impresivna zgrada na obali privlačila mi je pažnju tokom šetnje, pogotovo kad sam vidjela da ima blizanca na drugoj obali - izgledali su skoro kao dva kraja nevidljivog mosta.
Onda me je plan Odaibe prosvijetlio - to su dva ventilacijska tornja tunela kojim autoput prolazi podno zaljeva.
Dokaz da se ne zovu svi japanski brodovi na -maru. ;)
Na kraju Odaibe poveći je park, s jako zgodnim dječjim igralištem...
...i jednako zgodnim pomorskim muzejom. Avaj, nije mi bilo u planu posjetiti ga.
Kanila sam posjetiti Miraikan, Muzej budućnosti (novih tehnologija i inovacija), ali onda sam vidjela red. Očito nije bilo pametno ići u popularni muzej za vrijeme praznika...
Za lakše snalaženje optimistima koji odluče čekati, kraj reda označava volonter s crvenim znakom.
Iako sam još nekoliko puta bila u Tokyu, nikako nisam stigla do Miraikana. Neka, idući put kad budem u Japanu... :)
Kako sam sad imala viška vremena, odlučila sam se pješke vratiti do početne točke obilaska Odaibe, i usput naletjela na livadu (s makovima!)...
...i kip "plamena" koji je izazivao manje i veće klince da se pokušaju popeti na vrh betonske podloge.
Blizu postaje ima još jedan popularni muzej, Toyotin Megaweb (da nije reda, možda bih i provirila).
Divovski sat viđen iz vlaka na povratku, postaju prije Yurikamome terminala.
Post je objavljen 17.05.2009. u 16:35 sati.