„Zaista, zaista, kažem vam, nije sluga veći od svog gospodara niti poslanik od onoga koji ga posla. Ako to znate, blago vama budete li tako činili“- riječi su koje je Isus uputio svojim učenicima nakon što im je oprao noge. Rekao im je:“Zovete me: 'Učitelju' i 'Gospodine'! I pravo velite, jer to jesam. Ako, dakle, ja, Gospodin i Učitelj oprah vama noge i vi ih morate prati jedni drugima. Dao sam vam primjer da tako i vi radite kao što ja uradih vama.“
„Shvaćate li što sam vam učinio?“
Shvaćate li što sam učinio? - pitanje koje Isus postavlja danas svima nama. On, Učitelj i Gospodin nije odabrao da drugi njemu služe, nego naprotiv da on služi. I to svakome bez ijednog izuzetka. Znao je on da će ga Juda, jedan od njegovih učenika izdati, ali i njemu noge pere. I kaže: Dao sam vam primjer!
Da, Isus nam je dao primjer kako služiti. Možemo reći da je to ideal koji se ne može dostići. I to je istina. Ali isto tako istina je da ako Isusa priznajemo svojim Učiteljem i Gospodinom, onda ga možemo i moramo nasljedovati. Zbog svoje pripadnosti Kristu, kršćani moraju na sebi pokazati njegove crte. A te crte su prvenstveno crte samoodricanja, poslušnosti i nesebičnosti ako želimo služiti kao naš Učitelj. Ovim nam postaje jasnije što nam Isus želi reći kad govori da nije sluga veći od svog gospodara niti poslanik od onoga koji ga posla.
I naravno da sada dolazi na red pitanje nama samima kakvi smo mi to sluge. Život nam svakodnevno pruža mogućnosti da odgovorimo na poziv služenja. Počevši od vlastite obitelji, preko susjeda, znanaca, radnih kolega, prijatelja i svih onih koje susrećemo. Štoviše i onih koje možda nikada u životu nismo vidjeli. Služenje i ljubav idu zajedno, a znamo kako ljubav zna biti dosjetljiva, pa se često puta nađemo u situaciji da pomognemo ljudima koje tada vidimo prvi put u životu. Ono što je sigurno je da nam život neprestano pruža te prilike u kojima pokazujemo tko smo i kakvi zapravo. Pokazujemo jesmo li kroz naša djela, bila ona mala ili velika, uistinu nasljedovatelji Isusa Krista ili…..
Isus Krist, Sin Božji mogao je odabrati što god je htio. A on je htio da bude sluga svima i da nas otkupi svojom krvlju, umirući za nas na križu. „On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe „oplijeni“ uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu“ (Fil 2, 6-8).
Isus je za čovjeka dao sve. I život. Što i koliko dajemo mi?
Svatko od nas je jedinstven i svatko je pozvan na služenje. I uvijek iznova sa svitanjem nove zore i buđenjem novog dana otkrivamo taj poziv. Ne trebamo se puno pitati gdje i kako mogu služiti. Život se itekako pobrine za to.
Međutim, iako smo svi pozvani na služenje mnogi se ne odazovu. I sam Isus kaže: Ne govorim o svima vama. Nije lako istinski služiti. Lakše ćemo služiti i pomagati drugima kada imamo neki svoj interes. Lako ćemo služiti drugima i onda kada nas to ne košta ni vremena ni strpljenja, ni odricanja…..jednostavno kada ne remeti naš komoditet. I to se zove služenjem, ali kakvim?
Služenje na koje Učitelj poziva je nesebično darivanje sebe i svega onoga što možeš dati, u ljubavi i poniznosti, ne očekujući niti tražeći da dobiješ nešto zauzvrat. To je služenje koje ti biraš, koje želiš, koje hoćeš iako je teško i naporno, zahtjeva da ponekad potpuno zaboraviš sebe, češće ti donosi neugodnosti i nerazumijevanje, ponekad i suze……ali u duši ostaje onaj mir Božji koji samo Bog može dati…..ostaje radost srca koja se ničim ne može platiti. To je služenje iz ljubavi. Možda tu ljubav često nećemo osjećati, ali dok god pred očima imamo lik Učitelja i nesebično služimo, ljubav je u nama. To je velika milost koju nam Gospodin daje. A kaže Isus: Ako to znate, blago vama budete li tako i činili.
„Dakako, vi ste braćo na slobodu pozvani. Samo neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego ljubavlju služite jedni drugima“ (Gal 5, 13).
Ljiljana
Post je objavljen 07.05.2009. u 21:19 sati.