Da sam kojim slučajem potpuno svoj.,
ili barem djelomično., jeo bih večeras
Pink Lady jabuke.
Granny Smith ne volim , zbog tvrde kore i preranog branja
i pretjerane kiselosti.,
a Red Delicious ne jedem zbog ljudske gluposti,
no to je več druga priča., za pažljivije.
Leđa bi mi, iznad trtice bila jača za dva kilograma,
a i volja mi ne bi toliko često preskakala sastanke sa životom.
Noge bi mi imale također dva kilograma više i to je točno
koliko mi stane u sve hlače, prevelike koje imam.
Odjeća bi bila, kao u kraljevstvu jedne Yovi...,
od pamuka i lana.
Ja bih naravno dodao jutu i svilu, kuće bi bile od kamena i zemlje,
a moja bi bila obla.
Čovječanstvo je ionako , prilično borgovski
raščetvorilo čitav poznati svijet na kvadrate.
I ladicu, i policu i um.
Kuću , karticu i pismo.
Samo je kotač ljudski krug....,
i pokoja zgrada opere ili nogometni stadion.
Jesmo li dovoljno mudri da prkosimo tijelu svemira..
i da sve kružno, skladno, plutajuće i sudarajuće, od protona na manje..,
pretvaramou kvadratne oblike, pravokutnike i kocku.
Možda i jesmo. Kasno je , a ja lijem riječi
umjesto da tamnicu pretvorim u balon i da preletim Učku.
Tvoje su čarape crvene, cipelice ti dobro izdužuju listove.,
netko tko te ne voli potpuno slijepo, vidio bi
da si postala žena.
Post je objavljen 07.05.2009. u 11:09 sati.