1909
Na vješalima. Suha kao prut.
Na uzničkome zidu. Zidu srama.
Pod njome crna zločinačka jama,
Ubijstva mjesto, tamno kao blud.
Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,
Jer takvo lice ima moja mama,
A slične oči neka krasna dama:
Na lijepo mjesto zaveo me put!
I mjesto nje u kobnu rupu skočih
I krvavim si njenim znojem smočih
Moj drski obraz kao suzama.
Jer Hrvatsku mi moju objesiše,
Ko lopova, dok njeno ime briše,
Za volju ne znam kome, žbir u uzama!
A.G. Matoš
....sve je uvik isto,prolaze ratovi padaju vlade,Pitove ruke više nisu mlade........
A imali smo sve
Zato ja još uvik volim sanjat i sanjariti
Živili veselili se (bar oni koji su se pripoznali u ovome
Post je objavljen 06.05.2009. u 00:34 sati.