Izgleda da je aktualna tema sutrašnji početak zabrane pušenja u kafićima i svim ostalim zatvorenim prostorima...
Ja više tih briga nemam, i u ovom postu bih želio prenijeti revolucionarnu metodu prestanka pušenja svekolikom čitateljstvu. Međutim o samom prestanku malo kasnije, najprije ću citirati vječnog Marka Twaina, inače strastvenog pušača :
Prestati pušiti nije nikakav problem. Pa jasam prestao na stotine puta
Ne bi bio red da pričam o prestanku pušenja, a da vam prije ne ispričam kako sam počeo pušiti:
Kroz pubertet i srednju školu prošao sam kao zadrti nepušač, usprkos višestrukom nagovaranju kolega da zapalim... Svoju prvu cigaretu zapalio sam sa 21 godinu... Kao za većinu zala na ovome svijetu, i za moju prvu cigaretu kriva je jedna pripadnica žemskog roda. Naime tada smo bili skupa ja i ta nesretnica, i ona je pušila, a ja nisam, i kada sam joj predložio da prestane ili barem smanji rekla je:
"Lakše ćeš ti početi nego ja prestati"
I doista, nije bilo teško... ironija svega toga je ta da smo, nakon što me uspješno navukla na otrov, neslavno prekinuli našu vezu... ali vezu sa nikotinom bilo je malo teže prekinuti. U to vrijeme radio sam noćnu smjenu u pekari, koja je bila prikladno smještena pokraj jedine noćne trafike u Gradu, tako da je opskrba redovnim, kao i egzotičnijim duhanskim proizvodima bila vrlo lagana, a zbog prirode posla imao sam poprilično vremena za pušenje, pa bi se broj popušenih cigareta vrtio oko kutije i pol na dan. Nakon što sam prestao raditi u pekari, nisam pušio jedno šest mjeseci, da bih se, nakon što sam se sezonski zaposlio u jednom skladištu pića, vratio toj poganoj navici, i nastavio tako sve do ...
Bila je subota, 29. studenog 2008.godine i Jedvagenij se vratio kući s posla sa pola kutije bijelog waltera. Negdje oko 18 sati, uzimajući posljednju cigaretu iz kutije naglas sam pred članovima obitelji rekao:
"Ovo mi je zadnji cigar!!"
I bio je zadnji do sada... Eto, tako je Jedvagenij prestao pušiti, i zato ga ne zabrinjava početak zabrane pušenja u zatvorenim prostorima.
No, sigurno se pitate što je junaka ove fantastične priče natjeralo na takav radikalan potez ( odvikavanje "na suho", odjednom bez smanjenja unosa, bez flastera, tableta, hipnoze, akupunkture, kiropraktike, bioenergije i ostalih metoda, dakle, čistom snagom volje - jedino pomagalo - zeleni orbit :] )... Pa odgovor je zapravo poprilično banalan - nije me zabrinjavalo zdravlje, nisam ni nesebično želio smanjiti trovanje svojih bližnjih, ... razlog je poprilično sebičan: digao sam kredit.
Vjerovatno se pitate kakve veze ima podizanje kredita sa prestankom pušenja. Pa zapravo sam čin podizanja kredita i nema neke veze sa prestankom pušenja, međutim čin vraćanja kredita ima poprilično veze sa mojim mjesečnim izdacima za nikotinske proizvode. Treba uzeti u obzir da mi je u (tada) dvije godine kako radim kao zaštitar često na dan "otišlo" i dvije kutije, a nekada i više. Jednostavnom matematikom 30 dana puta 30 kuna = 900 kuna mjesečno u dim, što je za cijelih 110 kn više od rate kredita, došao sam do briljantnog zaključka da te dvije aktivnosti (pušenje i otplata kredita) baš i nisu pretjerano kompatibilne. Savjetovanjem sa osobnim bankarom doznao sam da banka baš i ne bi imala puno razumijevanja u slučaju nevraćanja kredita, te sam zaključio da je vrijeme da prestanem pušit, i eto ... prestao sam, nadam se posljednji put :)