Dame i gospodo, Pera Zubac!
Jednostavna pesma
Čitamo se bez reči.
Bez straha do trenutka
kada ostajemo sami.
Pričamo o ljubavi,
o tajnama prirode,
o nama bivšima,
otvaramo se rečima
kao knjige na stranicama
koje smo najčešće čitali.
Radujemo se radosti
što možemo razmenjivati
reči kao darove.
Malo li smo sami
postajemo drugi,
oni što stvarno jesmo
i govorimo:
probudi me sutra ranije,
pričaj mi nešto obično,
kao da će upravo kiša.
Volim onu u tebi
koju nikome ne pokazuješ.
Post je objavljen 04.05.2009. u 21:55 sati.