Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/kontrash

Marketing

HOMMAGE PRIJATELJU

A što da Vam pišem, dragi moji prijatelji? Nakon duljeg izbivanja sa b(r)loga, a poradi i glede osobnih problema, prvenstveno zdravstvene prirode, odlučih Vam se ponovo ukazati, i to još prije nekoliko dana sa nečim u mom stilu.
Međutim...ja k'o ja, pa kak da sam zacopran, nikad nemrem imati mira i spokoja! Iznenada, kao grom iz vedra neba, kao iznenadna šamarčina, kao ledeni tuš, dana 28.04.2009.g. oko 9 sati ujutro primio sam jednu od najgorih mogućih vijesti koju čovjek može primiti.
Moj dugogodišnji prijatelj počinio je samoubojstvo! Vjerojatno ćete, kada ovo pročitate pomisliti da se ovakvi nesretni slučajevi lijepe na mene, jer je jedan drugi moj prijatelj također podigao ruku na sebe 08.01.2009.g.. Malo preučestalo, zar ne! Ali obzirom na sve što nas tišti i okružuje možda nije. Jer svatko od nas najprije i najviše osjeća svoju bol i patnju, a tek tada na red dolaze tuđi jadi i nevolje! Pomislit ćete, vjerojatno, još jedan branitelj prolupao od PTSP-a ili nekaj slično, možda cuger ili kockar, narkić ili luđak! Niš od toga, pa zato čitajte dalje!
Naravno, ostao sam šokiran, iznenađen, paraliziran, u nevjerici....ma, ne znam što bih napisao i kako bih opisao svoje osjećaje u tom trenutku. Jednostavno NISAM HTIO, NISAM ŽELIO, NISAM MOGAO, jednostavno u tom trenu NISAM VJEROVAO da je moj, sada nažalost pokojni, prijatelj to kadar učiniti, nisam vjerovao da je to moguće. Sigurno je greška! On jednostavno NE SPADA u takovu kategoriju ljudi!
Provjera...zovi ovog, zovi onog poznatog, zovi veze na stanovitim mjestima, čak sam uspio stupiti u kontakt sa ljudima na mjestu događaja koji ga poznaju...od svuda dobivam potvrdan odgovor, naravno, na moj očaj! Moj telefon gori od poziva, ljudi, prijatelji, poznanici zovu, znaju da imam solidan pristup informacijama, a ja...ja im moram potvrditi da sa nama više nije i nikada više neće biti moj prijatelj Tomica Franja, star 34 godine, dugogodišnji iskusni i pošteni djelatnik MUP-a, divan i odan prijatelj, pažljivi suprug divne žene i nježan otac još divnijeg dječaćića od 3 godine, čovjek koji je uvijek svakome i u svako vrijeme spreman pomoći svakome savjetom, djelom, riječju, razgovorom, slušanjem....
U svojem rodnom mjestu, Oroslavju, bio je alfa i omega svega kaj je imalo veze sa automibilističkim i motorističkim utrkama, u svoj grad je doveo Svjetski kup u ski-rolanju (valjda se tako zove!), svi su ga poznavali i cijenili, sve je poznavao i cjenio, vedre i vesele naravi, kak bi mi muški rekli - pravi muž i zajebant.
Fantastičan kuhar - kreativac, a po njegovim receptima se u mom domu spremaju, i još će se dugo pripremati mnoga dobra i slasna jela.
Nesklon porocima, sklon novim dostignućima, informatičkim inovacijama, napredovanju u svemu čega se dotakao i nastojanju da to i sebe u skladu s tim napravi čim učinkovitijim i racionalnijim. Predviđali smo mu blistavi karijeru u MUP-u, bilo kada kad za to dođe vrijeme i steknu se normani uvjeti, jer je posjedovao znanje, stručnost, sposobnost, iskustvo, a nadasve poštenje, volju i čistu savjest. Resilo ga je poštenje, zadana riječ, odanost prijateljima i kolegama sa kojima je radio i koji su imali čast raditi s njim, kao i prema ostalim prijateljima i poznanicima, obitelji i susjedima, rođacima i svima koji su bili u bilo kakvom kontaktu sa Francekom kak smo ga zvali. A zvali smo ga i Tom, Tomaž, Franc, Tomek, i kaj ja znam kak sve ne.
Ispratili smo ga u njegovom rodnom mjestu, položili u njegovu voljenu zagorsku grudu, na malom gradskom groblju u Oroslavju med zagorskim bregima, pod vedrim i sunčanim zagorskim nebom.
A nakon posljednjeg "zbogom" otvorilo se nebo, valjda je i ono plakalo za njim, slijevali su se potoci nebeskih suza!
Što se dogodilo, zašto se dogodilo, što je u tom trenutku nakon lakše prometne nezgode u kojoj nitko nije stradao (osim limarije na autu) tom mladom čovjeku prošlo kroz misli i um, zašto je učinio taj čin i ostavio nas u vječnoj dilemi -ZAKAJ, FRANC, ZAKAJ?!
To vjerojatno nikada nećemo saznati, jer je razlog, ako ga je i bilo, objašnjenje, ako ga je imao, odnio sa sobom u vječnost! A razlog, objašnjenje, ako treba i pomoć, savjet, bilo kaj, mogao je trenutak prije tražiti od bilo koga od nas, svi smo bili tu! I svi smu mu bili na neki način dužni, a sada smo mu i ostali dužni za sve ono dobro što smo od njega godinama primali i dobili.
Da li je zakazala neka karika u komunikaciji, što ga je nagnalo na to, zašto ljudi uopće na taj način pokušavaju "riješiti" neke probleme, ostaje mi i dalje dilema i misterij. Ali mišljenja sam da se nekaj, kao i kod ostalih ljudi koji počine suicid, dogodi sa međuljudskom komunikacijom, a koja je valjda na najnižem i najrazornijem stupnju otkad je svijeta i vijeka.
However, zbogom prijatelju!
Neka Ti bu lehka Tvoja i naša zagorska i horvatska zemla! A morti se nekdi gore jenput i najdemo, pak si bumo spili po enu kupicu za stare leta!
ZBOGEM!
Tvoj prijatel kaj te ne tak skore pozabil!

Post je objavljen 04.05.2009. u 11:00 sati.