Napomena - ovaj izvještaj kasni godinu dana: u Tokyo sam išla prošlog svibnja, a već 7 mjeseci sam natrag u Hrvatskoj.
Karjem travnja i početkom svibnja u Japanu pada nekoliko državnih praznika, pa se s danom ili dva godišnjeg može praznikovati cijeli tjedan (ili dulje!). Zato se i zove Zlatni tjedan, ili na "izvorniku" Golden Week. Jest, cijeli tjedan spojenih praznika tako je strani pojam za Japance da su ga morali krstiti engleskim nazivom. ;) Kad sam bila u Japanu praznici se nisu tako savršeno poklopili, ali svejedno sam imala primamljiv četverodnevni vikend, od subote do utorka. Tu je u igri bilo drugo od dva zgodna pravila vezana uz japanske praznike: prvo je već spominjani Happy Monday (klizni državni praznik koji uvijek pada na ponedjeljak), a drugo je da kad državni praznik padne na inače neradni dan, idući dan postaje praznik! (Ruke gore tko bi htio da to i mi uvedemo! Nema više gubljenja praznika jer padaju u nedjelju...) Tako je Praznik zelenila (Midori no hi) padao u nedjelju, pa bi ponedjeljak bio neradni dan. Ali kako je ponedjeljak ionako bio neradan kao Dan djece (Kodomo no hi, nekoć poznatiji kao Dan dječaka), i utorak je postao neradni.
Ukratko, zaključila sam da mi je ovaj duugi vikend prava prilika za prvi ambiciozni izlet od mog dolaska u Japan prije mjesec dana, i odlučila sam obići Tokyo, koji sam samo "okrznula" onako mamurno neispavana na dan dolaska. Do Tokya je (razmjerno) daleko i skupo doći, a ktome je glomazan, pa su četiri dana taman dovoljno dugo za pošteni obilazak. Usprkos tome nabila sam priličan tempo, pa sam u utorak bila sretna na dalekovidnosti kojom sam kupila kartu za popodnevni vlak umjesto da ostanem sve do večeri - crkla bih. Još jedan razlog zašto sam odabrala baš Tokyo bila je poslovična prometna gužva za vrijeme Zlatnog tjedna kad svi bježe iz Tokya na glavna turistička odredišta u zemlji i inozemstvu. Nekako mi se činilo mudrim ići u obratnom smjeru... I konačni, nezanemarivi razlog: htjela sam vidjeti Tokyo prije već zacrtanog dvodnevnog sumo-izleta u tokijski Kokugikan za dva tjedna, tako da se tada mogu koncentrirati samo na sumo bez da me razdire poriv za razgledanjem grada.
Dvoumila sam da li da krenem u petak navečer ili u subotu rano ujutro, ali kako bih navečer trebala krenuti prilično rano da do hotela dođem u razumno doba noći (prije ponoći) odabrala sam ustajanje u 5 da uhvatim vlak koji će me dovesti u Tokyo oko 9 ujutro. Tijekom vožnje sam kanila odrijemati, ali kako je ovo bio prvi put da se ovom trasom vozim po danu većinu sam vremena proučavala pejsaž. Tako me je Fujisan zaskočila potpuno nepripremljenu, baš kako i treba... kad ju najednom vidiš kako vlada vidikom, savršena i kao s razglednice, ne možeš se ne nasmiješiti. Kako sam bila pospana refleksi su mi bili spori pa se nisam sjetila mašiti fotića dok nije bilo kasno... U Tokyu me dočekalo pišljivo kišljivo vrijeme, ali bila sam spremna i za to: sa shinkansena sam prešla ravno na kružnu Yamanote liniju vlaka (vrijedi ista karta, pod uvjetom da ne izlaziš iz kolodvora) i odvezla se par postaja sjevernije, do parka Ueno poznatog po svojim muzejima. Inače, oblačno me je vrijeme pratilo većinu vikenda, ali kiša me nije ponovno zalila.
Post je objavljen 04.05.2009. u 16:08 sati.