Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/vistica3

Marketing

Svinjska gripa

Još jedan obimom veliki tjedan je skoro iza mene (još samo jedno plivanje). Bilo je i par zanimljivih treninga. U četvrtak sam nastupio na kros ligi koja se sad preselila u Maksimirsku šumu. Maksimirska staza mi je puno draža od one na nasipu. Nasip mi je previše jednoličan, a Maksimir ima i uspone i nizbrdice i krivine i ravnine... Prije starta se nisam osjećao baš dobro. U zraku se osjećao veliki pritisak, pred kišu. Nisam meteoropat, ali takvo vrijeme u kombinaciji sa mojim nešto nižim tlakom je vjerojatno dovelo do toga da mi se skoro zamantalo. Pojeo sam neki keks manje od 1h do starta (inače ne jedem barem 2h prije trčanja) i odustao od jurnjave. Nakon zagrijavanja sam se već osjećao dosta dobro. Planirao sam otrčati dugu stazu malo jače, ali ni blizu maksimalnog.
Na startu je Mijo (koji je nastupao na kratkoj stazi) poletio u svom karakterističnom stilu. Pustio sam ga da ide, jer sam ionako pretpostavljao da će dosta usporiti kasnije (osim ako nije mjenjao stil pa sad ide jako do kraja). Pretpostavka se pokazala kao točna, prestigao sam ga na nizbrdici nakon prvog uspona. Malo sam se izdvojio i do kraja se više nije ništa posebno događalo. Držao sam solidan tempo do kraja. S obzirom koliko sam rezerve imao mogao bi biti zadovoljan rezultatom (31:20).
Malo sam sačekao sa povratkom doma jer se spustio pljusak. U povratku sam se uvjerio u klizavost pločica uz tramvajsku prugu na Ilici. Prošao sam s oguljenim laktom, natučenim kukom, ramenom i prsima. Treći pad u manje od pola godine (jednom mi izletilo auto, drugi put proklizao na ledu i sad na pločicama). Bilo mi je čudno kako sam natukao prsa, ali kasnije sam se sjetio razloga. Naime, Ericssonovu identifikacijsku karticu sam držao u malom džepu kod prsa, ne bi li mi posao prirastao srcu sretan. Vjerojatno sam se pri padu nasadio na tu karticu.
Malo sam mjenjao planove jer idući dan nisam mogao trčati, ali u subotu sam već bio skoro ko nov. Za subotu su najavili promjenjivo oblačno, sa mogućnošću kraćih lokalnih pljuskova kasno popodne i navečer. Savršeno sam isplanirao dan. Odradim trening po suncu, dok se istuširam i pojedem nešto počet će pljusak i eto mi izlike da ponovno ne odem u shopping centar (trebam kupiti neki komad odjeće). U skladu s planom krenuo sam na trening oko 12h. Bilo je sunčano i toplo. Usput sam svratio do jedne biciklističke trgovine i kupio brzinomjer. Dok sam ga namontirao već se naoblačilo i zapuhao je nekakav hladan vjetar. U planu sam imao dva uspona na Sljeme i već na prvom usponu počela je rositi kiša. Od kad kasno popodne počinje u 13:30h? Valjda nije lako prognozirati vrijeme kad je atmosfera stabilna ko njujorška burza. Sljemenskog cenera (9,7 km sa oko 600m visinske razlike) sam prošao za 30:29, što nije loše s obzirom da sam išao u laganom tempu (znači ne skroz lagano, ali ne ni jako). Pri spustu na zagorsku stranu sam se pošteno smrznuo, pa sam odustao od drugog uspona i vratio se doma okolnim putem. Valjda je došao red da se i jedna moja odluka pokaže kao pametna. U povratku sam vidio da je na Sljemenu pljusak, a temperatura na vrhu se spustila na 7C. Ne pamtim kad me zadnji put neki pljusak obišao.
Danas sam vozio Fuminu turu. Bilo je dosta profi i ex-profi biciklista pa je bilo jasno da će to biti dobar trening. Ukupno dva uspona na Plješivicu, od kojih je prvi bio po nekim uskim seoskim ulicama čiji graditelji nisu čuli za serpentine.

Za one najupornije koji su uspjeli pročitati sve do tu (ili za one koji čitaju od dna), evo još par zanimljivosti:

Od svinjske gripe je do sad umrlo 20-ak ljudi, a od obične umre 1,5 milijuna godišnje. Ovaj podatak nije utjecao na prodaju cjepiva iako učinkovitost istog nije potvrđena.

Nedavno sam gledao TV prilog prikazan na nekoj od američkih TV kuća u kojem triatlon predstavljaju kao opasan sport. Navodno je 14 amerikanaca lani umrlo za vrijeme utrka od infarkta (kao razlog su naveli nedovoljnu pripremljenost). Nisu naveli koliko ih godišnje umre od posljedica kardiovaskularnih bolesti čiji je okidač neaktivnost.
(Mama, nemoj me sad odmah zvat, ovi što su umrli su 150-kilaši koji odluče mjenjati način života pa se odmah, nepripremljeni, prijavljuju za utrke sretan)

Post je objavljen 03.05.2009. u 17:40 sati.