Proleće,sunčano i kišno...
Nasmejano,začas tmurno...
Iznova i iznova,miris cveća...
Miris prašine zasute kapima,
Poljupcima neba...dira čula,
Latica bela nošena vetrom,
Nežno sleće mi na dlan,
I opet taj bezbrižni osećaj,
Kao nekada...
Prašnjavi put još je tamo,
Asfalt sivi kupa se na Suncu...
A latice,latice miluju...
Šapuću i plešu nošene vetrom,
Pesmom senice skrivene u krošnji,
Nošene sećanjima na detinjstvo.
by VANGELIS BLUE
Post je objavljen 03.05.2009. u 15:16 sati.