( W. Shakespeare sonet 80 … )
Vene duša pjesnika što ište rime;
od onog što sjajnije stihove daje,
onog što ljepotu rabi, vaše ime,
te potkrada nježne, sjetne udisaje.
Ponekad noću dok nadolaze plime
ruka hoće-neće, muku mi zadaje,
sjetim li se boljeg u srcu mi zime
lede čežnju kakvu srce ne poznaje.
Jednom ste mi gospo mila, pogled dali
dal` slučajnost ili imao sam sreću:
Za vas pišem pjesme o čežnji i hvali.
I kazujem; ja se predat lako neću
možda jesam među velikima mali
al srcem vam pišem tu pjesmu hvaleću.
.....................................................................
Post je objavljen 02.05.2009. u 01:28 sati.