Marketing
neobavezno...u prvomajsko predvečerje...
kroz otvoren prozor i otrovno zelene krošnje drveća, nazirem olovno sivo večernje majsko nebo. koliko god ti oblaci bili sivi i teški, ja znam pouzadno da kiše biti neće. ne može. nisu zadovoljeni svi uvjeti na najširem nivou pojavnosti apsolutnog u materijalnom obliku.
blože dragi o čem ova gt opet lupeta?
pričam o tome kako postoji neka vražja veza između mene i oluja, munja i gromova i one specijalne vrste kišurdače koja ne pada, već se ko nijagara stušti s neba na zemlju. ko što se desilo sinoć. dok sam ja okretala pedale svojeg pedalina i duboko udisala predivni proljetni zrak osječkih parkova na putu kući nakon mnogo sati teškog trudbeništva....opalio mi je točno iznad glave! ilija gromovnik.
nebom su parale munje. ja sam se uparkirala ispod debelih krišnji gustog drvoreda koje čak ni ta kišurdača nije skroz probila i što sam drugo jadna mogla....izvadila sam digić i fotkala. mrak. park. gustiš. digić i ja i ilija. pravi tulum!
javite mi se kad vi budete imali čast tulumarit s bogovima!
ja volim oluje i kišu. ne smetaju mi ni gromovi. ilija bezveze prdeka od gore s nebesa. što se mene tiče, ne može mi ništa, mene štite više sile čak i od njega. kao npr. blizina najvišljeg gromobrana u gradu koji je baš tad bio u mojem vidokrugu. stoga, ilija:
priznajem da sam pokisla doslovce do gole kože....nije me uplašio, samomi je uštedio utrošak vode i vremena za tuširanje!
meni se to dešava barem jednom godišnje. za ovu godinu -odrađeno!
večeras ne izlazim iz stana, dakle ništa od oluje.
ovo su neke od slika kojima sam pokušala uvatiti atmosferu sinoćnjeg tuluma s ilijom gromovnikom:
grad je prazan. grad je moj!
grad je blistav i opran:
na ovoj se jasno i nesumnjivo vide blijede sjenke mojeg anđela čuvara i mojeg duhovnog vodiča kako bdiju nad budalom-imaju pune ruke/sjene posla:
svjetlosni signali i video komunikacija malih zelenih iz sazvježđa alfa centauri. zrak je vibrirao od čistoće, nisam mogla ne zapaziti ove magične svjetlosne pojave:
the školjka. za ovo shvatiti morate biti osječani. ovo je kutak sjećanja
na mladost kad se tu toplim ljetnim večerima prebiralo po žicama akustične gitare i pokušavalo pjevati pjesme bitlsa, balade roling stonsa, dilanove protestne songove, a sve bez droge, bez alkohola, bez razbijanja boca....TO su bila vremena!
that's all falks! cmokača! 
Post je objavljen 01.05.2009. u 18:36 sati.