Razmišljajući o Isusovim riječima koje nam kroz današnje čitanje iz Evanđelja donosi sv. Ivan dolazimo do spoznaje koliko je uistinu za naš ovozemaljski život i za život u vječnosti neizmjerno važna vjera u Isusa. „Zaista, zaista kažem vam, tko vjeruje, ima život vječni“ riječi su Isusove kojima on govori da osobnom vjerom i učeničkim oslonom na njega, vječnost nam zapravo započima na zemlji. Vjera je nemoguća isključivo ljudskom snagom. Ona je uvijek Božja inicijativa, dar Božji i ponuda ljubavi. To vidimo iz Isusovih riječi: „Nitko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac koji me posla“. To je privlačenje puno ljubavi i bez njega nema vjere u Isusa koji obećava da će sve takve koji mu dolaze uskrisiti u posljednji dan. On dalje govori: „Svi će biti učenici Božji“ što znači da ovaj dar Bog nudi svima i da ga svatko može uzeti. I zato smo odgovorni prema ponuđenom daru. Bog daruje i poziva ali ne želi ništa na silu. Sveti Augustin je to izrazio riječima: Stvorio nas je bez nas, ali ne želi nas spasiti bez nas.
„Ja sam kruh života. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovog kruha živjet će uvijeke“- ovo je najveličanstveniji i najmilosrdniji Božji poziv upućen svima nama.
Kako odgovaramo na ovaj Božji poziv?
Kruh Života je sam Isus. Njegovo je tijelo koje nam se daje u Euharistiji. S kakvom vjerom pristupamo ovoj Svetinji nad Svetinjama? Vjerujemo li da je u tom komadiću kruha Živi Bog?
„Zaista, zaista kažem vam, tko vjeruje, ima život vječni“ podsjetimo se još jednom na Isusovo obećanje. Ne spasava se onaj koji jede euharistijski kruh, nego onaj koji vjeruje. Za spasenje nije dovoljno samo uzimati pričest – potrebna je vjera. Vjera u Živoga Boga u tom komadiću kruha kojeg primamo u svetoj pričesti. „Kao što je mene poslao živi Otac i kao što ja živim od Oca, tako će i onaj koji mene jede, živjeti od mene“ (Iv 6, 57). Kako je lijepo rekao sveti Augustin: Tko hoće živjeti, zna gdje mu je izvor života. Neka pristupi, neka vjeruje!
Kakva je moja vjera? Živim li ja od Isusa Krista? Susrećem li ga uistinu u svetoj pričesti. Je li mi njegovo tijelo koje blagujem izvor snage i milosti? Vide li se plodovi te milosti u mom svakodnevnom životu?
Život nam je odraz onoga što vjerujemo. Prava vjera ne može biti apstraktna, ona se mora odražavati u našem svakodnevnom životu. U poslanici Efežanima sv. Pavao nam govori kako trebamo živjeti da ostanemo u osobnom odnosu s Bogom: „Nasljedujte Boga, jer ste njegova ljubljena djeca i živite u ljubavi jer je i Krist nas ljubio i predao sebe samoga za nas kao prinos i kao žrtvu koja se sviđa Bogu! (Ef 5, 1-2). Znači ako doista vjerujem u Isusa moram težiti za što većom sličnošću s njime. On mi mora biti mjerilo svih stvari i uzor. Ako želim u ljubavi hoditi Isusovim stopama moram odbaciti grijeh i tamu. Takva ljubav traži žrtvu, ali ostajući u Božjoj ljubavi mogu sve jer on mi pruža pomoć i zaštitu. Sve mogu u onome koji mi daje snagu - uzvikuje sv. Pavao. Mogu li i ja?
Ljiljana
Post je objavljen 30.04.2009. u 13:31 sati.