kad može jedna obična opra u svojem šouu
ugošćavat veličine, zašto ne bi ja na svojem blogu
mogla ugostiti blogovske veličine od kojih svima zastaje
dah i ostaje prazan frižider.
očarala me dirljiva romantika onih čardaka, kućeraka
i štagljeva tako majstorski uhvaćenih okom digitalca
najvećeg slavonskog kakademika ikada.
ova mi je tak dražesna da nemam teksta:
a, ovo je ostatak nečijeg ambara,
a ne nečije nekada bogate kuće,
ali atmosfera starine i prolaznosti tako dobro
primjećena od nekog starog rimskog opandžije
koji je mudro reko: sic tranzit gloria mudi!
savršeno je uhvaćena i gotovo opipljiva-što
posebno mora veseliti one sklone pipkanju:
sad mi samo ostaje da se molim svevišnjem da ne osvanu
moji svježi, rosni pupoljci nedirka zvanog nepipak
iz prošlog posta, temeljito ispipkani na blogu
navedenog i ovdje slavljenog velikog umjetnika.
amen.
Post je objavljen 30.04.2009. u 10:52 sati.