Kao tisuću zvjezdanih kapi
na mene pada tvoja ljubav;
miluješ me riječima kroz tamu noći,
kroz šapat vjetra ljubiš me glasom,
u nekim tihim, jedva čujnim koracima
tvoje je prisustvo,
u riječi izgovorenoj šapatom tvoje su usne
baršunasto tople i meke.
Osvajaš nježno pogledom
nepoznate predjele
moga bića.
nemirne tvoje ruke
mjesečevom sjenom
dotiču mi lice u spokoju snova.
Razmičući prstima moja čula
miruješ zaustavljen u meni.
Čuješ li kako mirno dišem kraj tebe
dok mislima upijam daljinu?