Pregled posta

...how long it takes

Kada, nakon što sam jako dugo pisala tako da sam znala o čemu pišem, onako kada se sve zna, a opet je sve napisano nekako školski, svaki zarez na svom mjestu.. i kada sada pišem tako da ne znam što ću zapravo napisati i kada se zbog toga ne opterećujem...

i kada sam zbunjena pa u društvu postavljam pitanje, isto ono koje sam postavila nekoliko minuta ranije i na koje sam već dobila odgovor,pa me zezaju zbog toga

i kada je sve nekako treperavo, prepuno vedrine i kada je moj smijeh glasniji
i kada dolaze novi stihovi iznikli iz radosti
i kada je sve isto a opet drugačije

tada znam da sam zaljubljena

iako to sama sebi nerado priznajem
i sada se osmjehujem, onako spokojno
i dok nešto radim,
sjetim se svega što smo rekli preko telefona, u šetnji...

I da dovršim riječi iz naslova, lijepa mi je ova pjesma, Jason i Colbie pjevaju upravo o onome o čemu govorim.