Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/cryogenicdimension

Marketing

Where are we now...?

Nekako sam znala da nećeš moći ostati.
(bila sam sigurna)
Srce ti je otišlo drugdje.
(odlutalo kao tvoje misli)
Ne sustižeš svoje dijelove. Ne trudiš se dovoljno. Protegni ruke. Uhvati se za sebe.
(dodirni svoju sjenu)

Gledam u sat. Kazaljka prelazi dvanaesticu po stoti put.
Tik, tak (čuješ li?)
Željela bih pretvoriti taj tren u vječnost.
Ah... (to čarobno vrijeme)
Dovelo mi te, isto tako oduzelo (prokleto bilo)
Želiš li se vratiti na staro? Biti ona malena koju sam tada toliko obožavala? (hoćeš li probati?)
Znaš kako to jako želim. Želim ti opet biti najdraža. Želim biti ona dosadna djevojčica koja je stalno trčala za tobom.
(jesi li to ikada primjetila?)
Da. Bila si mi uzor na neki način. Bila si jaka tada. Nisi im dala da te smotaju. Iako si pred njim onda popustila. Ali sam tamo bila i dala ti svoju snagu. Opet sam te gledala kako se boriš sa mislima (pobjeđivala si, uglavnom)
Željela bih ti opet dosađivati. Dolaziti ti u sobu usred noći kada si... kada su tekle one suze.
(kada sam čula one nečujne jecaje upomoć)
Sjećaš se kako bi se iznenadila kada bi me ugledala? Tim divnim očima. Sa ta dva lijepa bisera. Da, da. Vidim taj ciničan osmijeh.
(vidim i te suze u krajičku oka)

Fališ mi znaš. Često se pogledam u ogledalo i vidim tvoj odraz pored svog. Kada smo se šminkale i sređivale, popravljala jedna drugoj pogreške, nadomještale nedostatke. Sjećam se onih mutavih pogleda ujutro sa istom, sada već razmazanom šminkom, kada bi se probudile. Teturale bismo do kupaone da bi utažile žeđ i ubile onu suhoću usni zbog sinoćnjeg pijanstva.

Jutarnja kava, cigareta i žmirkanje očiju zbog naleta dima, trježnjenje.
Sjećam se namrgođenih izraza lica za doručkom, kada ne bismo mogle ništa staviti u usta jer nam se dizao želudac na samu pomisao na hranu.
(smješna sjećanja, znam)
Ali me sve to prati. Tu je. Ništa nije zaboravljeno. Pratit će me dok sam živa jer... ti si dio mene. Onaj dobar, neiskvaren.
Sjećanja... Otkad te nema, stalno ih spominjem, znače mi previše.
Rastužim se na samu spomen tvog imena, no smiješak mi padne na lice kada vidim tvoj lik, bio on zamišljen ili stvaran.
Volim te...
Nismo zaboravljene <3

Image Hosted by ImageShack.us


Post je objavljen 24.04.2009. u 20:28 sati.