Marketing
Poslanik
Je li anđeo ikada pogledao u čovjeka koji se hrani srdžbom i strahom tuđim? Je li ikada anđeo pustio suzu radi čovjeka koji bijaše nanio velike nepravde bližnjemu? Postoji li anđeo koji bi svojom krvlju nahranio ljudsku obmanu i izbrisao grijeh, kao novi bog koji se rađa iz krvi ljudske nakon što se nebo pomrači i purpurni oblaci ubiju sunce? Ima li taj anđeo milosti?
Anđeo je u ljudskom umu savršenstvo, milost i spasenje s nebesa, ali što ako anđeo nema milosti? Što ako će se anđeo hraniti krvlju ljudskom, svojim rukama mrcvariti tijelo čovjeka, kidati komadić po komadić njegove kože, lišiti ga očiju… očiju koje su gledale zlo koje su ruke činile, očiju koje su zrcalo duše… što ako će anđeo s jednim krilom nesavršenstva zavladati u točan sat svijetom čovječjim i uskrsnuti zlo da pokosi svijet?
Pokloni mu se, ljudski stvore. Pred nesavršenog anđela s jednim tamnim krilom, padni na koljena, poljubi mu stope i otkopčaj remenje njegove. U očima kojih više nemaš, duše koja više nije tvoja, nemoj pitati kako je sve došlo do ovoga… traži krivca u zrcalu potoka kojim teče krv tvojih predaka… tvoj je odraz čist u njemu kao i odraz svetice u bistroj vodi. Klekni pred njega. Klekni i ne pitaj.
I dok anđeo kosi tvoj rod, tvoje uspomene i tvoje bližnje, one koje poznaješ i koje nikada nisi vidio, samo kleči i šuti… jer ovaj ovdje bez lica i imena ne podnosi vrisak i negodovanje. Budi realan jer nisi više čvrst. Promatraj bez očiju kako sakati tvoje najmilije, kako njegove duge kose šibaju grešne duše, kako mrzi ne samo tebe, nego cijelu rasu roda tvojega. Umri na grudima majke zemlje koju si gazio…
Pergamenti sakramenata u njegovim će rukama izgorjeti i dok se ne pojavi anđeo s oba krila, nebitno koje boje, dok četrdeset anđeoskih korova ne zapjeva i dok se svi drugi ne okupe u slavlje pustošenja i uništenja roda čovječjega… na koljenima budi, grešni čovječe. Pati na koljenima, umri na koljenima… jer sad si potlačen od višeg bića koje ne štedi nikoga i ništa. On je taj kojemu si se morao klanjati i od kojega si trebao strahovati, ne od drugog ljudskog stvora.
Pretvori se u pepeo kao i ostatak svetih djela. Na koljenima izdahni jer ovaj ovdje milosti ne poznaje. Upamtiti nisi htio nešto što prvi otac čovječji učini, a zmija ga svojim zlatnim očima zavede. Pouka je jedna, sasvim jasna i savršena, za onoga bez lica i imena jedino razumljiva; Neka bude iskreno i mnogo puta osuđeno, ali patnja je najčišći osjećaj koji će biće po imenu čovjek na Sudnji dan spoznati.
Pogni glavu sada, poljubi grešnim usnama zemlju koji si gazio. Moli ga da učini ono što je ispravno, poučno, vječno.
Zasad malo inspiracije, dragi moji... i dalje mislim na vas, nadam se, i vi na mene... Slava vama i bogovima, nadam se da će vam se ovo svidjeti... navala želje za krvlju i osvetnik u licu sveca. Beautiful... I think... Pozdrav svima, živi mi i zdravi bili... 
Post je objavljen 24.04.2009. u 18:42 sati.