Marketing
Dragi naš narode, evo nas opet!!!
.
Nismo vam dugo pisali o tome šta se događa u našoj kući, i zbog toga vam se odmah ispričavamo, ali zaista kako se vrijeme sve više približava našim zavjetima tako smo mi sve više zauzetiji i u sve većim gužvama.
Od posljednjeg puta dogodilo je se zaista puno lijepih stvari, tako da ni sami neznamo odakle početi. Pocet cemo s tim da smo zakljucili i sedmi mjesec naseg novicijata.
Želimo vam reći dvije tri riječi o iskustvu koje smo živjeli dva dana u rodnom mjestu sv. Franje Saleškog (svetac po kojemu je naša kongregacija dobila ime) u Annecyu, preljepom gradiću u Francuskoj.
Kako su naše duhovne vježbe na Colleu bile na temu ljubavi i blagosti sv. Franje Saleškog, krajem trćeg mjeseca zaputili smo se u Annecy, rodno mjesto sv. Franje, s ciljem da upoznamo jos bliže ono o čemu smo slušali i kontemplirali pet dana na duhovnim vježbama.
Na putovanju nas je pratio predavač naših duhovnih vježbi i veliki prijatelj naše zajednice don Giani Ghilione.
Posjetili smo rodno mjesto sv. Franje, mnogo lijepih Crkvi i mjesto gdje je osnovan kontemplativni red časnih sestara Vizitandina koje su prisutne i kod nas u Zagrebu na Trešnjevci.
Kada smo se vratili našoj kući, počeli smo i sa našim tako zvanim nacionalnim večerima gdje svaka nacija jednu večer predstavlja situaciju u vlastitoj zemlji.
Do sada su bili Austrijska, Ukrajinska i Njemačka.
Tako nam je polako došao i Uskrs koji su sa nama dočekale i obitelji od naša dva novaka iz Italije.
Bilo je zaista lijepo živjeti sa njima, jer ti roditelji su predstavljali sve naše roditelje i tako smo se i osjećali i ponašali prema njima, tako da je se već drugi dan nakon Uskrsa jedna od obitlji zaputila sa nama na jednodevni izlet u planine u Bagnolo mjesto u blizini Pinerola gdje je svetište Marije Snježne.
Odmah dan poslije, našu kuću je posjetio regionalni predstavnik don Pier Fausto Frisoli, te nam je pričao o situacijama u regijama bliskog istoka za koje je zadužen, o teškoj situaciji kršćana, a posebno svećenika koji su spriječeni da evanđeliziraju, unatoč stotinama mladih koji svakodnevno kucaju na vrata i žele upoznati Isusa, svećenici im nemogu odgovoriti evanđeljem, zbog vlasti kojoj su podložni. Sve što mogu je svjedočenje životom.
Ali ono što je uveliko razveselilo cijelu zajednicu novaka, a posebno nas trojicu, je dolazak naše zajednice iz Podsuseda u posjet našem novicijatu.
Ne možemo vam opisati osjećaj, kada smo vidjeli naše dečke i odgojitelje pred vratima naše kuće. (Srce je htjelo vani izaći od sreće)
Posjetili su nas ravnatelj naše zajednice u Podsusedu, don Milan Ivančević, naš provincijalni ekonom don Drago Škarica, asistent Danijel Vidović, osam prednovaka(koji će u rujnu doći ovdje gdje smo mi sada), i šest aspiranata sa kojima smo mi živjeli prije nego smo došli u novicijat.
Radost koju smo osjetili kada smo ih vidjeli ne možemo vam ni opisati. Ono što je bilo najzanimljivije je naš susret sa predonovacima od kojih većinu nismo ni poznavali, ali don Boskov duh nas je već na prvom susretu tako povezao da smo se osjećali kao da se poznajemo čitav život.
Došli su ovdje četvrtak predvečer, imali smo zajedno molitvu i večeru te poslije kratko upoznavanje sa ostalim novacima i predstavljanje zajednica. Don Drago nam je održao večernji govor (što je u salezijanskoj tradiciji još od don Boska), u kojem nam je govorio o ljepoti i vrijednosti onoga što naučimo u novicijatu, onoga što će nas pratit čitav život.
U Petak smo samo mi Hrvati sa našim »gostima« otišli u Valdoko i na Colle don Bosko,na naj značajnija mjesta za našu salezijansku obitelj.
Za mnoge je to bio prvi put da su posjetli Valdoko i Colle, tako da su bili puni uzbuđenja, ali to su takva mjesta da ni mi koji smo više puta tamo bili nismo mogli ostati ravnodušni, ispred groba našeg oca, don Boska, groba sv. Dominika Savia, Marie Mazzarello, velike crkve Marije Pomoćnice, obiteljske kuće don Boska, crkve na Colleu, ma jednostavno svete zemlje za nas salezijance.
Vratili smo se kući na molitvu i večeru sa zajednicom, a poslije mi novaci imali smo jedan kratki susret sa prednovacima gdje smo podjelili sa njima neka od naših iskustava u novicijatu, a poslje toga Monte Oliveto je postao »mala« Hrvatska.
slike-klik-
Pjesma nas je vodila od Slavonije, Zagorja, Dalmacije do Bosne i Hercegovine, a priključili su nam se i naš magistar don Karlo i podikoji novak iz drugih zemalja.
Već subotu ujutro naši su se pripremali za povratak kući u Hrvatsku, ali kako je tradicija da svaka grupa koja dođe igra nogomet protiv novaka, tako su se i naši okušali u subotnje jutro, prije odlaska.
Kako je završilo ostat će mala tajna.......
Poslije igre, spremili su se i krenuli kući, a u našoj zajednci još se pripovjedaju događaji među novacima o lijepim utiscima i radosti koju su ostavili naši dečki ovdje.
Bili smo malo tužni kada su krenuli, ali to je ona normalna i razumljiva tuga, koja dolazi poslije svakog rastanka.
Ta tuga nije trajala dugo, iz dva razloga, kao što smo rekli zato što je normalna, i zato što smo se već pripremali za dolazak našeg provincijala.
U srijedu je bio Kuratorium u našoj kući, to je sastanak svih provincijala gdje se radi na temama o formaciji.
U ponedjeljak je došao provincijal Njemačke, utorak su počeli dolaziti i ostali provincijali, a nas je obradovala vijest da isti dan dolazi i naš provincijal don Ivan Marijanović u pratnji prednovaka Mate.
Bili smo presretni, istu večer smo ih dočekali i bilu su sa nama do četvrtka ujutro kada su se zaputili u Rim.
Vidite da je zaista bilo dosta lijepih događaja...
Mi vas pozdravljamo dragi naši, molite za nas i za naše prednovake.
Zahvaljujemo vam što nas pratite i što nam se javljate.
Uvijek vas nosimo u molitvi.
Neka vas čuva i prati zagovor sv. Ivana Boska i Marije Pomoćnice.
per le foto-clic-
Post je objavljen 24.04.2009. u 16:02 sati.