U ovo sumorno i kišno jutro, ha, idealno za spavanje ali ja sam već oodavno budna i pijem svoju jutarnju ness. A misli lelujaju, pokušavam razbistriti ih, naći uporišta u svojim postupcima, svojem promišljanju, svojim željama. Zašto ta želja, prisutna cijeli moj život, ta nada željena.Dali će ikada iz mene isčeznuti ta nada za ljubavi željenom.Iskreno, voljela bi da se to dogodi sada, da mogu udahnuti i ne nadati se. Prestati osjećati srce i njegov govor. Konačno početi slušati govor razuma, racija, a ne srca.
Jezik koji ja jedino razumijem i kojim govorim, jezik srca i duše.
Htjela bi ga ostaviti u svojoj nutrini, duboko, najdublje. Izdići se iznad, visoko i odletjeti u svijet sadašnjosti, okrutne sadašnjosti, kako bih ga razumjela i konačno mogla živjeti, razumijvajući ga, taj okrutni svijet stvarnosti.
Post je objavljen 22.04.2009. u 06:12 sati.